Jeste li znali?,  Uče

Lucy i prvi koraci na dvije noge 

Tko je Lucy, po čemu je poznata te kako je poginula? I što Beatlesi imaju s time? U članku ćete saznati više o otkriću fosila koje je promijenilo poimanje povijesti čovječanstva.

Priča započinje 1973. godine kada je Donald Johanson na prostoru Hadra u Etiopiji pronašao kost hominina staru tri milijuna godina. Znatiželjni je arheolog i postdiplomac Tom Gray, uz nagovor Johansona, obišao i istražio teren pronalaska. Njihov obilazak bio je vrlo uspješan jer su pronašli podlaktičnu kost hominina, a kasnije i druge dijelove kostura – dio lubanje, bedrenu kost, rebro, kosti zdjelice i donju čeljust. Istraživanjem pronašlih kostiju, došli su do zaključka da su sve te kosti iz sloja starog tri milijuna godina. Njihovim daljnjem proučavanjem dobivali su nova saznanja, a najsretniji su bili uspješnim konstruiranjem cijelog kostura od kostiju koje su pronašli. Taj događaj slavili su jedne noći uz pjesmu Beatlesa „Lucy in the Sky with Diamond“, zbog koje je Lucy dobila ime.

Rekonstrukcija Lucy iz Muzeja krapinskih neandertalaca

Daljnjim iskopavanjima doznali su da je Lucy imala mali mozak, koso čelo i veliku donju čeljust, što je predstavljalo majmunolika obilježja. Isto tako dokazali su da je prije 3,2 milijuna godina u šumastom okolišu uz jezero hodala potpuno uspravno, kao i današnji moderan čovjek, a razlog je bio otvor na lubanji kroz koji je prolazila leđna moždina. Imala je jedanaest ili dvanaest godina što potvrđuje već izbijeni treći kutnjak (umnjak). Bila je visoka 106 centimetara i teška 29 kilograma. Godine 1975. tim, kojeg je predvodio Johanson, na području Hadra pronašao je trinaest individua vrste Australopithecus aferensis, poznatu pod nazivom First familiy.  

Da je Lucy i danas ikona paleoantropologije dokazuju nam znanstvena istraživanja na Sveučilištu Texas u Austinu, gdje su istraživači naprednom tehnologijom skenirali Lucyn fosilni kostur te dobivene podatke usporedili s onima o kostima modernog čovjeka i čimpanze. Zaključili su da je umrla od pada s drveta visokog 12 metara, a posljedica toga su brojni lomovi kostiju. Osim tog istraživanja, postoji i otkriće majmunskog kralješka u skroz složenom kosturu, tj. da jedna kost ne pripada Lucy, nego izumrloj vrsti pavijana, a to je otkrio Max Meyer.  

Lucyn kostur prošao je brojna mjesta i muzeje, ali na kraju se vratila gdje je i nađena: u Etiopiju, u Nacionalni muzej u Addis Ababi, gdje je spremljena u posebnom sefu daleko od očiju javnosti. 

Ove godine obilježava se pedeseta obljetnica pronalaska Lucy, a potvrđeno je kako je ona jedan od najstarijih i najcjelovitijih fosilnih kostura ljudskih predaka.  

Izvor: Samo je jedna Lucy: ususret 50. obljetnici revolucionarnog otkrića. (2023.). Vijesti iz prapovijesti. Broj 1., str. 8. -9.

Tekst i fotografija: Petra Eri, 2. b

Ostavi odgovor