Arhitektura zemlje između dviju rijeka 

Mezopotamija, kolijevka civilizacije, područje je između rijeka Eufrat i Tigris. To je najstarija poznata antička civilizacija jer su se na njenom području razvili najznačajniji gradovi i kulture u povijesti. Na tom području je uvelike prevladavao politeizam, a bogovi su kontrolirali svaki aspekt života, posebno prirodne sile. U Mezopotamiji su se razvili najstariji mitovi na svijetu prema kojima su formirani današnji te prvo klinasto pismo.  

Za mezopotamijsku arhitekturu važan je bio konstruktivni oblik, koji je bio rezultat primjene raspoloživog građevinskog materijala poput trstike, gline i pijeska, dok se drvo dopremalo iz drugih krajeva. Građevinskoj tehnici i klimi odgovarala je gradnja masovnih zidova, bez prozora s unutarnjim dvorištem i terasastim ravnim krovovima. To je uzrokovalo oblikovanju građevina kao kubičnih tijela koja su slojevita. Vodeći građevinski zadatci bili su gradnja sakralnih građevina, kao što su zigurati, palača i gradske zidine. 

 Zigurati su stepenaste piramide koje su bili sveti prostori, središta religijskog života, a služili su kao hramovi. Simbolizirali su štovanje bogova, a najpoznatiji zigurat je onaj u Uru. Naime, on je bio posvećen Nani, sagrađen u 21. stoljeću prije nove ere, a u sumerska vremena nazivali su ga Etemennigur. Predstavljao je dio hramskog kompleksa za kojeg se vjerovalo da u njemu boravi mjesečev bog, zaštitnik Ura i da tamo ima svoje zemaljsko boravište.  

Palače su bile vrlo masivne i velike građevine ukrašene reljefima i reljefnim natpisima kojima su prikazivali kultnu praksu te građanska i vojna postignuća. Gradske zidine bile su ključan element obrane grada. Smatrale su se vrhuncem inženjerskih i obrambenih dostignuća tog doba jer su imale masovnu konstrukciju te su okruživale cijeli grad i pružale mu sigurnost od provala, napada i poplava.  

Na ulazu u grad bila su sagrađena velika ulazna vrata, a ona najpoznatija su Ištarina vrata. Posvećena su božici ljubavi i rata, Ištar. Posebna su jer su ukrašena reljefima lavova i zbog svoje prepoznatljive boje, koja je rezultat gradnje pomoću plave opeke. Današnju rekonstruiranu verziju možemo vidjeti u Muzeju Pergamon u Berlinu.  

Izvor fotografija: Pixabay

Tekst: Petra Eri, 2. b