Nastava bez školske zgrade

Osnovni preduvjeti za rad neke škole jesu prostor, oprema, nastavnici i učenici. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od jeseni 1942. do kraja rata, Gimnazija nije imala prvi uvjet. Škola je često ostajala bez svog radnog prostora.

U školskoj godini 1942./43. njemačka je vojska zauzela zgradu Gimnazije, 26. listopada 1942. Nastava se u zgradi nije mogla održavati, sve dok je njemačka vojska nije napustila nakon osam dana. No problem nije bio riješen, već je početkom siječnja 1943. godine Hrvatska vojska zauzela gimnazijsku zgradu, pretvorivši je u pričuvnu bolnicu.

Ravnatelj je poslao pismo Ministarstvu narodne prosvjete žaleći se na nedostatak školskog prostora jer su u zgradi bili domobrani i njemački oružnici. Ravnatelj je molio i gradonačelnika za prostor, ali neuspješno. Školi su bile obećane prostorije u zgradi Velike župe Bilogora, ustaškom stožeru, bivšoj trikotaži „Biser“, ali nije dobila ništa. Školi je tada preostala učionica za fiziku (nije odgovarala njemačkim oružnicima zbog uskih i koso položenih klupa). Nastava se održavala u Hrvatskoj čitaonici, kupališnoj restauraciji i Gradskoj vijećnici. Zanimljivo je da se za neke razredne odjele nastava održavala i na Trgu Stjepana Radića, nasuprot ulaza na Gradski bazen. Važno je istaknuti da su se učenici pravilno ponašali, unatoč lošim prilikama u kojima su živjeli oni i nastavnici.

Tekst: Matija Lončarević, 3. a

Istaknuta slika: Pixabay (pristupljeno 21. 4. 2026.)