Dvorana: dugogodišnja želja, danas stvarnost

Prvi put potreba za izgradnjom školske dvorane spominje se 1955. godine, a već 1958. pokrenuta je akcija za njenu izgradnju. Gimnazijalci su se bavili raznim sportskim aktivnostima, poput atletike, košarke, stolnog tenisa, rukometa i odbojke. Učenici su u školskom dvorištu mogli igrati odbojku, a za rukomet je unajmljeno igralište. Glavni problem u održavanju nastave tjelesnog odgoja bio je dvorana u kojoj je došlo do sukoba s jednom školom. Zbog toga direktor izjavljuje kako je potrebno podići dvoranu za potrebe nastave. Također, teškoće povezane s dijeljenjem dvorane bile su te što je dolazak i odlazak učenika u dvoranu trajao 15 minuta, zbog čega je za nastavu ostajalo samo 25 minuta. Dodatne poteškoće predstavljali su slabi higijenski uvjeti te nedovoljan broj rekvizita i sprava za vježbanje.

Godine 1967. Gimnazija je na raspolaganje dobila malu dvoranu, no već 1970. ta zgrada je srušena. Ovdje ponovno počinju teškoće te Upravni odbor poduzima sve kako bi se podigla dvorana u gimnazijskom dvorištu. Dvorana je trebala biti paralelna sa zgradom škole, a hodnik je trebao povezivati dvoranu i današnji dvorišni ulaz u zgradu. Trebala je imati podzemne prostorije, svlačionice, dvije kupaone, spremište za rekvizite te sobu za nastavnika. Iako je uprava škole radila sve u svojoj moći da se ovaj projekt ostvari, on je ipak ostao samo želja. Ova želja napokon polako prelazi u stvarnost tek 71 godinu poslije.

Tekst: Patricia Prigl, 3. c

Istaknuta slika: Pixabay (pristupljeno 21. 4. 2026.)