Štrajk učenika

Školska godina 1911./12. primjer je vrlo turbulentnog razdoblja u povijesti bjelovarske Gimnazije. Godinu su obilježile i pokoje pozitivne promjene, ali najznačajniji događaj bio je štrajk učenika zbog kojeg je izgubljeno 13 nastavnih dana.

Započevši s pozitivnim promjenama, možemo spomenuti datum 4. ožujka 1912. godine kada je počela nastava gimnastike u dvorani “Hrvatskog sokola”, čime je svaki razredni odjel bio obavezan vježbati dva sata tjedno. Također, te je školske godine utemeljen tečaj strijeljanja koji su upisala 22 učenika.

Iz godišnjeg školskog izvještaja saznajemo da 14. ožujka 1912. g. na nastavu nije došla polovica učenika, a 15. ožujka nastava je obustavljena do 10. travnja. Razlozi štrajka bili su potaknuti politikom. Činovnik Slavko Cuvaj uveo je otvorenu apsolutističku vladavinu progonom tiska i raspuštanjem Sabora, na što su reagirali zagrebački studenti i srednjoškolci prosvjedima u siječnju, a u veljači i ostala mjesta u Hrvatskoj te Sarajevu. Iz Sarajeva se proširila lažna vijest o smrti učenika Saliha Šahinagića koji je bio ranjen na jednom od prosvjeda što je rezultiralo novim valom prosvjeda, a na opći štrajk srednjoškolaca pozivala je zagrebačka mladež. Tako su i učenici bjelovarske Gimnazije odlučili štrajkati.

U tom periodu nastao je učenički list Vesna, ali vlada je list ocijenila negativno jer ugrožava moral mladeži te se mislilo kako list ustvari ne uređuju bjelovarski učenici, već netko izvana. Stoga je list Vesna zabranjen od 3. travnja 1912. g. Ponovan početak nastave trebao je biti 10. travnja 1912. Određeno je kako će učenici koji se ne pojave taj dan na nastavi, a da nemaju opravdanje, biti izbrisani iz školskih imenika.