„Probali su nas uništiti, nisu uspjeli, idemo jesti.“

Rabin Prelević o Židovima te njihovoj tradiciji, običajima i kulturi

Luciano Moše Prelević rođen je 1953. godine u Zagrebu, a odrastao u Splitu. Kao mladić igrao je vaterpolo te studirao građevinarstvo. Mladost je proveo u sekularnom okruženju. Židovska zajednica u Hrvatskoj poslala ga je u Jeruzalem odakle se vratio s diplomom rabina. Glavni je rabin Židovske općine u Zagrebu od 2008. godine te prvi hrvatski rabin nakon Drugog svjetskog rata.

Povijest rabina u Prelevićevoj obitelji

Luciano nije prvi rabin u obitelji. Njegov pradjed, Mojsije Levi, bio je rabin u Splitu početkom 20. stoljeća. U Split je došao s otoka Krfa u Grčkoj, gdje je oženio kćer Marija Goldsteina, jednog od najpopularnijih splitskih fotografa, poljskog podrijetla.

• Koje su Vaše dužnosti kao rabina?

Pošto sam jedini, radim sve. Vodim molitvu, brinem o duhovnom životu članova zajednice, od rođenja djeteta do sprovoda. Održavam vjenčanja, školska predavanja, brinem o svemu.

• Kako Židovi shvaćaju svoj odnos s Bogom i nastanak židovstva?

Tora govori o povijesti židovstva. Ne znamo zašto je Bog stvorio svijet. Smatramo da je iz čiste ljubavi. Ta apsolutna ljubav od Boga prema nama usporediva je samo s majčinskom ljubavi prema još nerođenom djetetu.

Jedna priča kaže da se Bog javio Jišmaelu i njegovom narodu te ga pitao žele li prihvatiti Toru, no oni su odbili. Zatim je došao Židovima i pitao ih isto pitanje, a oni mu odgovoriše: „Slušat ćemo i činit ćemo”. Prihvatili su Boga kao autoritet, kao nekoga tko je otac etičkog monoteizma.

• Kako izgleda dnevna rutina židovske obitelji?

Nije svaki dan isti. Ujutro se napravi prvi blagoslov dana, a to je pranje ruku. Zatim slijedi prva jutarnja molitva, ovisno o veličini zajednice. Muškarac ide u sinagogu ili se moli doma. Žena kaže neku osnovnu molitvu te ne mora ići u sinagogu. Djeca idu u školu, a odrasli na posao. Popodnevnu molitvu mole na poslu ili u sinagogi.

Šabat – dan odmora i veselja:

- počinje u petak navečer zalaskom sunca
- traje do subote navečer
- dan posvećen obitelji, molitvi i Bogu
- obuhvaća 39 zabranjenih djelatnosti tijekom ovoga dana.

• Kako se čita Tora?

Sve stvari koje židovstvo provodi, moraju biti zabilježene u Tori. Čitanje se posebno uči u školama. Problem je što nema ni točke niti zareza, sve je jedna rečenica. Uslijed pjevanja, podizanjem ili spuštanjem glasa, naglašavaju se točka ili zarez. Iako pripadnici židovske zajednice znaju hebrejski jezik, ne znaju je svi čitati. Ponedjeljkom i četvrtkom trojica odraslih javno čitajuToruna vjerskoj službi, a subotom na Šabat njih sedmorica. Svaki tjedan tijekom cijele godine čita se u nastavcima.

Svici Tore umotani u platno čuvaju se u svetom ormaru u sinagogi.

Tora – temelj židovske tradicije
- Tora je sveti tekst židovstva.
- Sadrži 613 zapovijedi koje djeluju kao upute o tome kako treba živjeti i poštovati Boga.

• Koji su najvažniji židovski blagdani i kako se obilježavaju?

Židovski blagdani dijele se na biblijske i rabinske. Židovska liturgijska godina počinje u proljeće. Prvi blagdan je Pesah. Slavi se sloboda i izlazak židovskog naroda iz egipatskog ropstva. Postoji 14 „stepenica“ koje se čitaju kroz Hagadu (knjigu koja govori o izlasku). Jedu se određena jela, kao što su gorke trave te bezkvasni kruh (maces) i pije se vino.

Pedeset dana nakon Pesaha dolazi Šavot. Pedeseti dan obilježava se objava na Sinaju i slavi se davanje Tore. Tada se jedu mliječna jela, a ova sveta knjiga čita se cijelu noć.

Krajem listopada obilježava se Sukot, blagdan sjenica i vrijeme radosti. Tadavjernici slave žetvu i prisjećaju se putovanja svog naroda prema obećanoj zemlji. Tada sedam dana žive u privremenim kolibama, sukama, koje smatraju svojim domom. Tako prolaze kroz iskustvo koje su njihovi predci prolazili u pustinji četrdeset godina.

Rabini su dodali još dva blagdana. Prvi je Purim, sjećanje na događaje opisane u Knjizi o Esteri, kada je perzijski ministar Haman htio uništiti Židove. Drugi blagdan je Hanuka. Slavi se u prosincu u znak sjećanja na borbu s Grcima, odbacivanje helenizma i prihvaćanje judaizma.

Dva velika blagdana su Jom Kipur i Roš Hašana. Slave se u rujnu. Deset strašnih dana, Roš Hašana je prvi dan kada vjernici preispituju sebe, razmišljaju o svojim željama za sljedeću godinu. To moraju riješiti do Jom Kipura. Ovaj blagdan znači pomirenje sa sobom, s Bogom i svim ljudima.

• Koja su osnovna pravila prehrane u židovstvu i kako se rješavaju eventualna odstupanja?

Tora daje pravila u prehrani, navodi čiste i nečiste životinje, tzv. košer hranu. Mogu se konzumirati životinje koja imaju rascijepljena kopita i preživaju. One su čiste: krava, ovca, koza.

Postoji zabrana mučenja životinja, samo se jednim potezom, jako oštrim nožem, smije zaklati životinja. To radi stručna osoba. Krv se obavezno mora odvojiti. Duša životinje je u krvi. Ako već jedemo njeno meso, ne moramo jesti i njezinu dušu.

Zabranjeno je miješanje mliječnih proizvoda i mesa, znači nema cheeseburgera. Vremenska razlika između konzumiranja mesnog i mliječnog obroka je šest sati. Od peradi, jede se patka i guska. Jaja i mlijeko mogu se konzumirati samo od košer životinja. Od morskih životinja, jedu se samo ribe koje imaju krljušti i peraje.
Nema neke određene kazne u slučaju kršenja ovih pravila. Sâm pojedinac mora to riješiti s Bogom.

• Kakva je uloga žena u židovskoj zajednici te zašto muškarci i žene mole odvojeno?

Muškarci i žene su ravnopravni, zajedno čine jednu osobu. Muškarac ima svoju ulogu u obitelji, a žena svoju. Bog je rekao Abrahamu: „Poslušaj što ti Sara kaže”. Žena je muškarcu tu kao pomoć da ga gurne prema naprijed ili da ga vrati nazad kada krene krivim putem.

Židovstvo ide po majci, ne po ocu. To je velika počast. Majka je ta koja prenosi židovstvo mlijekom i krvlju. Žene ne vode molitvu, nemaju tu obavezu. Dječaci imaju tu obavezu tek od 13. rođendana.

Muškarci i žene mole odvojeno čisto zbog bolje koncentracije.

• Kakvo je židovsko stajalište prema pobačaju?

U Levitskom zakoniku piše ako se dva muškarca tuku i slučajno udare trudnu ženu te ona pobaci, plaćaju odštetu. Ali ako žena umre, onda im se sudi. Prema tome vidimo da status žene i fetusa nije jednak. Fetus je potencijalni život, a žena je puni. Beba se smatra živom tek kad joj pri porodu proviri glavica. Pitanja o abortusu je otvoreno, ovisi od slučaja do slučaja.

Rabin Lucaino Moše Prelević razgovara o židovskoj vjeri i tradiciji.

• Što ako se u preljubu začne dijete?

To dijete zove se mamzer. Ono ima tešku sudbinu jer mu Tora zabranjuje vjenčati se za nekog u Izraelu. Ta zabrana traje deset generacija. To je najveći problem u vrijeme ratova. Ako muž pogine i nema svjedoka, žena se ne može udati ni za kog drugog sve dok se ne utvrdi njegova smrt. Inače bi se dijete iz te druge veze smatralo mamzerom.

• Recite nam neku zanimljivost koju ne znamo o židovstvu.

Sve židovske blagdane možemo staviti u jednu rečenicu: „Probali su nas uništiti, nisu uspjeli, idemo jesti“. Na donatorskim večerama Židov se može prepoznati jer se prvi „prima“ za hranu, a ostali za žestice.

Kroz intervju s rabinom uviđamo kako židovstvo nije skup strogo propisanih pravila. Naprotiv, židovstvo se živi s ljubavlju, odgovornošću i u zajedništvu. Obitelj i obiteljski život jako je važan, najveći naglasak stavlja se na djecu jer su ona ta koja će naslijediti običaje, vjeru i tradiciju.

Tekst i fotografija: Gabrijela Mužina, 2. a