Čitač je danas svatko, čitatelj nije

U današnjem svijetu, čitanje gubi svoju tišinu

Od slikovnica, lektira i udžbenika pa do članaka na Internetu, čovjek se svakodnevno susreće s čitanjem. Čitanje jest jedna od temeljnih ljudskih vještina. Iako se ljudi stoljećima služe čitanjem za učenje i zabavu, sve više ljudi nerado čita tekstove većeg opsega. Unatoč tome, čitača i čitatelja u društvu i dalje ima, no nije svaki čitač ujedno i čitatelj.

U dvadeset i prvom stoljeću velik se broj ljudi ubraja pod čitače, odnosno osobe koje imaju sposobnost i svladanu tehniku čitanja. To može biti čitanje u sebi ili naglas, no to ne znači da u tome uživaju i da tekst u potpunosti razumiju.

S druge strane, postoje čitatelji. Čitatelji su osobe koje sposobnost čitanja koriste za uživanje, učenje, razumijevanje i promišljanje o tekstu, ali i za samoaktualizaciju. Čitanje je danas dostupnije nego ikada prije, no postotak čitatelja u društvu se smanjuje. Sve više ljudi doživljava čitanje kao napor i obavezu te zaboravljaju da čitanje služi i zabavi. Među čitateljima, koji uživaju provesti slobodno vrijeme čitajući, stvara se vrlo neobična i negativna atmosfera. Negativnost i mržnja posebno su prisutni u digitalnim čitateljskim zajednicama, gdje se čitanje gleda kao brojka, a ne kao iskustvo.

Rezultati istraživanja u povodu manifestacije Noć knjige 2025. g.:

- 37 % građana Republike Hrvatske pročita barem jednu knjigu godišnje
- čitatelji najčešće čitaju dvije knjige godišnje
- najviše čitaju žene, visokoobrazovane osobe, oni s višim prihodima te stanovnici Istre, Primorja i Gorskog kotara
                                
                                Izvor: Karika koja nedostaje d.o.o.

Goodreads Reading Challenge

Goodreads je najpoznatija platforma za sve knjigoljupce. Na Goodreadsu korisnici mogu zabilježiti koje su knjige pročitali, koje trenutačno čitaju i koje namjeravaju čitati. Uz veliku bazu korisnika, a time i recenzija i komentara, lako se može pronaći knjiga koja bi čitatelja mogla zanimati.

Kako bi potaknuli ljude da što više čitaju, Goodreads je uveo izazove. Najjednostavniji je izazov ispunjavanje cilja pročitanih knjiga u kalendarskoj godini, čiji broj korisnici određuju po mišljenju i cilju. Osim toga, Goodreads je uveo i izazove čitanja knjiga određenog kriterija (npr. najčitanije knjige 2025. godine, najčitanije knjige posljednjih sto godina ili knjige povezane sa sezonskim događanjima) koji obično traju tri mjeseca.

Poticaj ili pritisak?

Iako su noviji izazovi zanimljivi, većina korisnika fokusirana je na ispunjavanje godišnjeg cilja. To se osobito uočava krajem godine kada po društvenim mrežama pojedini korisnici dijele broj pročitanih knjiga. Najveću pažnju dobivaju oni koji su pročitali velik broj knjiga, često više od stotinu. Iako je to veliko i pohvalno postignuće, mnogi im šalju poruke mržnje, govoreći kako je nemoguće da netko zaposlen može pročitati toliki broj knjiga u godini.

Ako se ustanovi da je osoba koja je pročitala preko stotinu knjiga roditelj te da su većina tih knjiga slikovnice koje čitaju djetetu prije spavanja ili da je osoba nezaposlena, negativni komentari se nastavljaju. Slikovnice nisu manje vrijedne od romana, osobito kada roditelj čita svome djetetu te ga potiče na razvoj čitateljskih navika i pritom se s njime povezuje. Čitanje priča za laku noć povezuje roditelja i dijete te bi se i to trebalo zabilježiti u Goodreads (ili nekoj sličnoj) aplikaciji.

S druge strane, osobe koje su pročitale veći broj knjiga često kritiziraju one koji su pročitale manje. Tako svojim neprijateljskim komentarima i visokim očekivanjima utječu na smanjenje broja čitatelja. Fokus na brojku pročitanih knjiga utječe i na izbor knjiga koje se danas najviše čitaju.

Knjige u dvadeset i prvom stoljeću

Promjenom generacija, promijenile su se i teme o kojima se čita. Kao i prije, još uvijek su popularni kriminalistički i detektivski romani, no sve veću pažnju dobivaju suvremeni romani, ponajprije ljubavni. Za razliku od ljubavnih klasika Jane Austen, suvremeni ljubavni romani knjige su za koje se smatra da nemaju izrazitu književnoumjetničku vrijednost. Takvi romani rijetko pridonose književnosti, već se često oslanjaju na opise intimnih aktivnosti, iako su većinom namijenjeni mladima. Čitatelji posežu za njima jer se lako i brzo čitaju te nemaju dublje značenje.

Nadalje, na društvenim su mrežama sve popularniji tzv. književni haulovi (Book Haul). U njima korisnici prikazuju velike količine kupljenih ili dobivenih knjiga, dok se čitanje tih knjiga zanemaruje. Takvi sadržaji često daju dojam da je dobar čitatelj onaj koji posjeduje ili pročita najviše knjiga. U današnjem, materijalističkom, svijetu ljudi obraćaju veću pažnju na kupovinu knjiga i posjedovanje velikih kućnih knjižnica nego na samu aktivnost čitanja. Iako je lijepo imati opsežnu kućnu knjižnicu, bit knjiga jest da se one čitaju.

Umjetna inteligencija i književnost

Uz izmjenu generacija i čitateljskih navika, na književnost utječe i razvoj tehnologije. Velika i aktualna tehnološka inovacija jest umjetna inteligencija. Chatbotovi su najpoznatiji primjeri umjetne inteligencije („stvaraju“ tekst), a postoje i programi umjetne inteligencije koji stvaraju druge digitalne oblike, poput slike, videa i zvuka. U knjižarama se sve češće mogu vidjeti knjige s naslovnim stranicama izrađenima uz pomoć umjetne inteligencije. Takve naslovnice često odbijaju čitatelje jer ne mogu biti sigurni da ni samo djelo nije napisano umjetnom inteligencijom. Iako korištenje umjetne inteligencije pruža autoru i izdavaču jeftino te brzo stvaranje naslovnice za knjigu, protivi se shvaćanju umjetnosti kao ljudskog stvaralaštva.

Čitanje kao iskustvo, a ne brojka

U suvremenom društvu čitanje je dostupnije nego ikad, ali se njegovo značenje promijenilo. Ono se sve češće svodi na broj pročitanih knjiga i brzinu čitanja knjige. Pritisak čitatelja, popularnost površnih formi i sve veća prisutnost umjetne inteligencije dovode u pitanje samu bit čitanja. Razlika između čitača i čitatelja postaje sve manja. Budućnost čitanja ovisi o spremnosti pojedinca da čitanje ponovno shvati kao iskustvo, a ne kao natjecanje.

Tekst: Matija Lončarević, 3. a