• Molim Vas da se ukratko predstavite i objasnite što Vama znači grupa Vatra?

Ja sam Ivan Dečak, pjevač, gitarist i kantautor, ali najvažnija titula koju imam i na koju sam ponosan jest otac dvoje prekrasnih mališana. Teško je opisati riječima što mi predstavlja Vatra, no ja živim Vatru 24/7. Možda zvuči kao klišej, ali Vatra je za mene život!

• Jeste li vjerovali u ovakav dugogodišnji uspjeh Vatre? S kakvim izazovima ste se suočavali tijekom karijere?

Vjerovao sam u Vatru od naše prve probe, koja se dogodila u garaži mojih roditelja krajem devedesetih. Nakon što smo 1999. godine objavili prvi album, apsolutno sam znao da je glazba moj životni poziv. Izazovi su sastavni dio života jednog benda. Kada bi sve išlo kao po loju, vjerojatno bi nam brzo dojadilo. Zapravo smo navikli na gotovo svakodnevne izazove. Sretan sam zbog činjenice da smo i nakon 25 godina još uvijek aktivni, još uvijek se jednako veselimo svakom novom koncertu, putovanju i druženju. Teške trenutke najradije stavimo u neki folder za zaborav.

• Kako se mijenjala vaša publika kroz godine?

Oduvijek smo se trudili gajiti prijateljski odnos s našom publikom. To su ljudi koji nam omogućuju da živimo svoje snove te da živimo od glazbe. Publika se značajno promijenila te se mijenja konstantno. Kada smo počeli i sami smo bili golobradi klinci, pa je bilo i logično da su nas tada najviše slušali naši vršnjaci. S godinama se broj publike povećao i mijenjao. Danas možemo reći kako se naša publika proteže od sedme do sedamdesetsedme godine. Na koncertima mladi su uglavnom u prvim redovima, dok im stariji i iskusniji čuvaju leđa.

• S obzirom na to da ste zaista mnogo na putu, koji grad ima posebno mjesto u Vašem srcu?

Jako volim grad Krk, on je ljetna baza moje obitelji već preko trideset godina. Tamo se selimo svake godine u svibnju ili lipnju, gdje uživamo do rujna. Po prirodi sam ljetni tip, a kada se spomene grad Krk, u meni kao da sunce zasja jače. Mislim da ne postoji grad u Hrvatskoj u kojem nismo nastupali, ali kada me pitaju koji mi je najdraži koncert, radije odgovorim da mi je najdraži svaki sljedeći koncert.

• Koji vam je najčudniji ili najzanimljiviji koncert?

U proteklih 25 godina nastupili smo na raznoraznim mjestima. Od klubova, preko dvorana i trgova, a nastupili smo i na nekim neobičnim mjestima, kao npr. u avionu, na letu Zagreb – Dubrovnik i u Špilji Grabovača u Lici. Dvaput smo nastupali u Domu sportova, jednom u „hramu glazbe” –  Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Prošle smo godine ostvarili dječački san i samostalno nastupili na stadionu Šalata u Zagrebu.

• Koja Vam je najdraža pjesma te ima li među njima pjesama koje ste ,,prerasli”?

Slično kao s koncertima, uvijek mi je najdraža svaka nova pjesma jer bez novih pjesama ne bi bilo niti razvoja benda. Moguće je da sam kao autor prerastao neke od svojih pjesama, ali to je normalna stvar, nisam ista osoba koja sam bio s osamnaest godina kada sam krenuo s pisanjem pjesama i danas s četrdeset četiri godine. Svijet koji me okružuje, kao i životno putovanje, uvelike utječu na mene kao autora.

• Za koju pjesmu, osim pjesme „Tango”, smatrate da publika najbolje reagira?

Ako govorimo o fizičkoj reakciji, ono što vidim s pozornice, to su zasigurno pjesme: „Tango”, „Ruska”, „Sva naša ljeta”, „Nama se nikud ne žuri”, „Slatke suze, gorka ljubav”, itd. Uvjeren sam da se uz fizičke reakcije, događaju i psihičke reakcije za vrijeme izvođenja pjesama, kao što su pjesme: „Bilo je dobro dok je trajalo”, „Javi se kad stigneš”, „Rum na usnama” i „Vrati se”.

• Koji Vam je najdraži trenutak na koncertu?

Svaki je koncert drugačiji, a mnogo je faktora koji utječu na to kakav će koncert u konačnici biti. Isprepliću se utjecaj organizacije, publike, prostora, vremena, produkcije, itd. Nikada se ne dogodi da se svi ti segmenti poklope, ali čar je upravo u tome, da kad se bend popne na pozornicu i krene s programom, ipak svi zajedno izgubimo doticaj sa stvarnošću tijekom narednih sat i pol, ponekad i dva sata.