Svi su jednaki, no neki su jednakiji od drugih

Mijenjaju li knjige svijet? Možda ne u potpunosti, ali nas mogu potaknuti na razmišljanje i reagiranje na neke životne situacije, što može dovesti do promjene u svijesti pojedinca, ali i samog društva. Djelo „Slučaj vlastite pogibelji“ suvremeno je djelo koje stavlja fokus na probleme i negativnost današnjeg hrvatskog društva, a ona glavna misao upućena je prema onomu najvažnijem – nejednakosti ljudi pred zakonom.

Veliki uspjeh romana

„Slučaj vlastite pogibelji“ četvrto je po redu djelo hrvatskog pisca Kristiana Novaka, nastalo 2023. godine, napisano međimurskom kajkavštinom. Zašto je ovo djelo dostiglo toliki uspjeh, što među hrvatskim društvom, što među stručnjacima koji su mu do sada dodijelili već tri nagrade, ali i to što je zaslužilo kazališnu adaptaciju, vrlo lako može se shvatiti odmah prilikom prvog čitanja. Prisutne su brojne emocije, poput bijesa, ljutnje, razočarenja pa i nade, a sve one uklopljene su u jednu cjelinu, knjigu, koja ostavlja prostora za promišljanje, čak i nekoliko dana nakon što se ispusti iz ruke. 

Je li riječ o (samo)ubojstvu?

Sami početak romana može nas uputiti na krivi trag, da je riječ o kriminalističkom romanu, no daljnjim čitanjem i razumijevanjem vodi nas u potpuno drugom smjeru. Radnja se odvija 2013. godine te je smještena u Međimurje, gdje si je prije nekoliko dana mladi policajac, Neno, oduzeo život, barem tako tvrde njegovi nadležni i osobe koje su došle na mjesto kobnog događaja. No, može li to biti smislena teorija? Kako kažu, Neno je na poslu doživljavao zlostavljanje od svojih kolega i zbog toga se odlučio ubiti. Možda bi to i imalo smisla da njegova obitelj ne vjeruje kako je izvršio samoubojstvo. Možda bi imalo smisla da nije bio tako tvrdoglav, hrabar i osoba u potpunosti predana pravdi i zakonu. Ali ponajviše bi imalo smisla da nije prijavio svoje nadređene i svoju policijsku postaju za korupciju. Je li ovdje stvarno riječ o samoubojstvu? 

Tragični junaci postoje i danas

Radnja paralelno prati „kul profu“, ujedno i voditeljicu dramske grupe, koja prilikom jednog sata kaže nešto što će snositi nepovratne posljedice za njezin život i posao. Usudila se reći ono što stvarno misli, Neno je ubijen upravo zbog toga što nije prihvaćao raditi protiv zakona, nije prihvaćao podupirati mito i korupciju koja je bila zastupljena u policijskim redovima čakovečke postaje na svakom koraku. Oba lika imaju nešto zajedničko – hrabrost za borbu između vlastitih uvjerenja i zakona. Oni su „tragični junaci”, pobornici moralnih načela koja su od strane autoriteta gledana kao građanski neposluh. U književnosti stare Grčke nalazi se jedan od poznatijih tragičnih junaka – Antigona. U oba djela možemo vidjeti povezanost između naših junaka. Naime, Antigona se uz veliku hrabrost odlučila usprotiviti tadašnjoj vlasti, kralju Kreontu, koji joj nije dopuštao pokopati brata smatrajući ga neprijateljem u Tebi. Antigona odlučno učini upravo to, jer tako su nalagali bogovi, a ona je smatrala kako njihova riječ vrijedi više nego ovozemaljska, vladareva. Tragična junakinja postaje upravo kada na kraju, zbog svojih uvjerenja i protivljenju građanskoj vlasti, umre. Njezina smrt dokaz je hrabrosti i ustrajnosti u dokazivanju ispravnosti moralnih načela kojima se protivila autoritetu, baš kao i smrt Nene, ali isto tako i nešto blaže posljedice koje je snosila „kul profa“. 

Problemi današnjice

Radnja nam je skrenula pozornost upravo u smjeru promišljanja o problemu suvremene Hrvatske, korupciji, mitu, zataškavanju, tzv. tabu tema te nejednakosti ljudi pred zakonom: ,,Isti pred zakonom, dajte najte”. Navedeni problemi nisu samo problemi ljudi u ovoj knjizi, ovo je naša stvarnost. Zastupljeni su u svim područjima i gotovo svim institucijama Republike Hrvatske, a pojedinci su toga i svjesni, no samo, kako se riješiti toga kada jednakost ne postoji ni pred zakonom? Šutnja, neobazrivost i ono odmahivanje rukom: „Ma, što ja tu mogu?”, donekle su zaslužni za brojne nepravde i nepovratne posljedice jer šutnjom i neobazrivošću nikada nije postignuta revolucija. Stav „što ja tu mogu“ može više odmoći nego imati neutralnu stranu – naime, glas više pojedinaca tvori glas većine, a on je dovoljan za pokretanje promjena.

Književnošću prema boljem sutra

Umjetnost, u ovom slučaju književnost, može imati znatnu ulogu u mijenjanju stava te utjecati na promišljanje pojedinca. Čitanjem suvremenih romana s tematikom društvenih problema može se podići svijest o važnosti mijenjanja današnjice i probuditi upravo taj instinkt za bolje sutra – a tako se mijenja i svijet.  Ovaj roman nije samo fikcija, nešto što je udaljeno od nas. On je savršen prikaz onoga o čemu govori – naime, tragičan događaj napisan je ni manje ni više potaknut istinitim događajem. Čitajući možda i ti možeš prepoznati tu stvarnost koja nas okružuje.

Tekst i fotografija: Patricia Prigl, 2. c