Ivan Štrok odrastao je u Gudovcu preko puta nogometnog igrališta. Tamo je započeo svoj nogometni put, a njegovo cijelo nogometno iskustvo traje već 26 godina. Nogometom se bavi od svoje pete godine života, kada je igrao za NK Lastu Gudovac, gdje je već dvadeset godina registrirani igrač. Prošao je sve generacije, od limača, pionira, kadeta, juniora i seniora. Nekako mu je za juniore bilo najdraže igrati. Ipak, u sjećanju će mu zauvijek ostati uspomena na dan kada su bili prvaci, a to je ostvario s seniorima.  

Drugim igračima, kao i novima koji su tek započeli svoju karijeru, savjetuje neka ne odustaju ako ponekad pogriješe i neka uživaju u igri. Smatra da bi igrač, koji želi biti uspješan, trebao imati volju za igrom i stalnu želju kako ne bi odustao. Profesionalno igranje nogometa Ivan bi svakome preporučio zbog fizičke aktivnosti, a također smatra da nogomet donosi sreću i mir u životu te da u tih 90 minuta nestanu svi problemi. 

Flash pitanja:  

• Najdraži nogometni klub: Dinamo Zagreb  

• Uzor u nogometu: Lionel Messi  

• Što radite kada niste na terenu: kartanje / redovan posao  

• Najgori dio ovoga čime se bavite: sudci- ,,Koliko ti ubiju volju za životom, nije normalno!’’  

• Najbolji dio ovoga čime se bavite: pobjeda  

• Koga krivite kada vaš najdraži klub ili reprezentacija izgubi: sudca 

Dalibor Prebanić počeo je igrati nogomet sa šest godina za mlade uzraste u Školi nogometa NK Garić. Igrao je za NK Brestovac i NK Mladost – Nada Hrastovac u 2. HNL kao senior. Aktivno je igrao sve do nekih trideset godina kada se ozlijedio i morao operirati koljeno. Nakon toga postao je licencirani trener u NK Gordowa Veliki Grđevac.

Svoju nogometnu karijeru završio je pretprošle godine, ali i dan danas prati nogomet. Sjećanje koje ga nikada neće napustiti je igranje protiv Marija Mandžukića.

Dalibor smatra da trener mora imati puno strpljenja i obzira prema igračima te bi se trebao držati svoje vizije i programa. Naravno, svima bi preporučio ovaj posao nogometnog trenera. Iako je ponekad stresno, ipak je vrijedno toga. 

Flash pitanja:  

• Najdraži klub: Real Madrid 

• Uzor u nogometu: Luka Modrić 

• Što ste radili kada niste bili na terenu: odmarao 

• Najgori dio ovoga čime ste se bavili: izgubljene utakmice 

• Najbolji dio ovoga čime ste se bavili: pobjeđene utakmice 

• Koga krivite kada vaš najdraži klub ili reprezentacija izgubi: nikoga 

Lucija Prebanić s pet godina je krenula igrati nogomet zato što joj je tata trener pa ju je uveo u sport. Prošla je sve mlađe uzraste u NK Gordowa Veliki Grđevac do juniora, kada djevojkama više nije bilo dozvoljeno igrati s mladićima.

Lucija je krenula je suditi na utakmicama nakon što je upoznala jednu sutkinju, koja ju je ujedno i uvela u svijet suđenja. Svoja najdraža sjećanja pronalazi upravo iz svijeta suđenja, igranja i gledanja. Rado se sjeća dana kada je s tatom išla na utakmice u Maksimir, svoje prve suđene utakmice te trenutka kada je vidjela Lewandowskog uživo.

Iako nema dugogodišnjeg iskustva u suđenju, brojne savjete preporučuje mlađim sudcima. Na terenu neka isključe sve oko sebe, pogotovo one koji su nezadovoljni i viču. Neka uvijek drže zastavicu uz nogu i neka uživaju u tome. Neka se ne boje te neka se potrude točno naučiti pravila.

Lucija smatra da bi sudac trebao voljeti igru, znati pravila te biti dovoljno fizički spreman. Suđenje u nogometu bi preporučila ostalima zato što je to dobar način ostati u nogometu kada više ne možeš igrati, dobar način za upoznavanje ljudi, a i na kraju za fizičko zdravlje. 

Flash pitanja: 

• Najdraži klub: Bayern/Hajduk i naravno NK Gordowa 

• Uzor u nogometu: Lewandowski u igranju, a u suđenju Daniele Orsato 

• Što radite kada niste na terenu: Na Vatrinom sam koncertu 

• Najgori dio ovoga čime se bavite: ,,Rupe na terenu kada iskreneš zglob, to je najgore!” 

• Najbolji dio ovoga čime se bavite: Upoznavanje i druženje s ljudima 

• Koga krivite kada vaš najdraži klub ili reprezentacija izgubi: Nekad sudca, nekad određenog igrača koji je igrao užasno, a nekad i trenera.