Utjecaj samopouzdanja na kreativno i javno izražavanje učenika

Tko sam ja? Što mislim o sebi? Mogu li uspostaviti kontrolu nad svojim životom? Odgovori na ova pitanja pomogli bi nam u boljem razumijevanju samih sebe. U veljači 2025. godine u Gimnaziji Bjelovar provedena je anketa o tome koliko samopouzdanje mladih utječe na njihovo kreativno i javno izražavanje. Ponekad imamo osjećaj da škola vrvi mnoštvom talentiranih đaka koji su toliko samozatajni da prođu kroz školu, a da se ne čuje za njihove talente. Koji je razlog ovom problemu? Okolina? Strah od neuspjeha? Ili nešto treće? Odgovore smo pokušali pronaći u anonimnoj anketi, a riješilo ju je 174 učenika. U nastavku možete pročitati rezultate ankete.

Bez neuspjeha nema ni uspjeha

Samopouzdanje se odnosi na vlastito mišljenje o sposobnostima koje posjedujemo i našem dojmu koliko uspješno možemo izvršiti neki zahtjev iz okoline. Prema anketi, manje od polovine učenika, njih 62, svoje samopouzdanje ocijenilo je prosječnom ocjenom, dok je samo 30 učenika odgovorilo ocjenom odličan.

Čak 49 % učenika odgovorilo je kako ih strah od neuspjeha ponekad sprječava u razvoju samopouzdanja, no trude se prevladati taj strah. Strah od neuspjeha jedan je od najčešćih strahova koji sprječava ljude da rade ono što vole i žele. Radi se zapravo o strahu od pogreške.  No, neuspjeh je dio uspjeha, odnosno bez neuspjeha nema ni uspjeha. Svijest o vlastitom utjecaju na uspjehe i neuspjehe omogućuje nam da upravljamo svojim životom bez straha.

Na razvoj samopouzdanja utječe podrška okoline

Prema anketi, 43 % učenika odgovorilo je kako na razvoj njihovog samopouzdanja utječe podrška drugih. Smatraju da ovdje ključnu ulogu imaju njihovi roditelji (37 %) i prijatelji/vršnjaci (38 %). Polovica njih osjeća snažnu podršku svojih roditelja (52 %), dok od svojih prijatelja osjeća umjerenu podršku. Iznenađujuće je što samo 9 % učenika smatra da bi nastavnici trebali imati ulogu u izgradnji njihovog samopouzdanja, te je najviše njih (35 %) odgovorilo kako cijene trud nastavnika, no ne osjećaju njihovu potpunu podršku. Ipak, 33 % učenika osjeća umjerenu podršku svojih nastavnika.

Samopouzdanje nije nešto s čime se dijete rodi. Roditelji su ključni za djetetov rast i razvoj, kao i za razvoj njihovog samopouzdanja.  

Uz roditelje, nastavnici imaju ključnu ulogu u razvoju samopoštovanja kod djece. Važno je prepoznati u čemu je učenik dobar te ga poticati da dodatno razvija određene sposobnosti.

Vršnjačka skupina adolescentima pruža osjećaj pripadnosti, povjerenja i podrške, emocionalne sigurnosti, samopouzdanja. Vršnjaci utječu na formiranje slike o sebi i pomažu adolescentu da definira svoja uvjerenja, vrijednosti i ciljeve.

Kako bi se osjećali sigurnije u javnim nastupima, 24 % učenika smatra da bi trebali prihvatiti nesigurnost kao prirodan dio stvaralačkog procesa te da treba prihvatiti greške, a 23 % učenika smatra da bi im u tome pomogla podrška okoline.

Ponekad su kritika i uspoređivanje s drugima poželjni

Koliko god to bilo nepoželjno, svakodnevno radimo usporedbe sebe s drugima u različitim aspektima života. Neki smatraju da je to put prema nezadovoljstvu samima sobom, no ponekad osobe s kojima se uspoređujemo mogu biti putokaz prema onome što u životu želimo postići ili tko želimo biti.

S obzirom na to kakav utjecaj ima uspoređivanje s drugima na kreativno izražavanje osobe, odgovori učenika su podjednaki. Kod 34 % učenika uspoređivanje s drugima sprječava ih u kreativnom izražavanju, a 32 % učenika navodi kako ih upravo to motivira. Samo 24 % učenika odgovorilo je da se zbog toga osjeća nesigurno.

Kritika često dolazi s dobrim namjerama, ali to ne znači da se lako prihvaća. Konstruktivna kritika je usmjerena na poboljšanje i pruža konkretne prijedloge. No, vrijeđajući komentari mogu se činiti kao napad na osobnost ili vrijednosti. Konstruktivnu kritiku treba prepoznati i prihvatiti, a emocionalno se odvojiti od komentara koji su uvredljivi. Bitno je razumjeti namjeru kritike te da se na nju gleda kao prilika za učenje.

Čak 109 učenika pokušava prihvatiti kritiku kao priliku za učenje iz vlastitih grešaka što znači da dobro razumijevaju namjeru kritike. Bitno je i analizirati kritiku, što radi 76 učenika, dok se 66 učenika ponekad zna osjećati povrijeđeno nakon što su primili kritiku.

Ponekad se osjećamo sramežljivo i anksiozno u situacijama koje uključuju prisustvo drugih ljudi, a posebno kada nas oni procjenjuju. Ponekad je važno da se osjećamo malo napeto jer nas to pokreće da napravimo ono što trebamo, a znači i da nam je stalo do onoga što radimo. No, nekima ta nelagoda i anksioznost toliko narastu i traju kroz život što ometa izvođenje svakodnevnih aktivnosti i ostvarivanje vlastitih ciljeva.

Prema anketi, 40 % učenika osjeća stres i anksioznost kod izlaganja rada pred drugima, a 33 % njih osjeća se nervozno, ali i uzbuđeno. Samo 17 % učenika osjeća samouvjerenost u javnom izlaganju rada.

Vršnjaci, roditelji i škola imaju značajnu ulogu u jačanju samopouzdanja kod mladih

Prema anketi polovina učenika, njih 84, odgovorilo je da samostalno donosi odluke i preuzima odgovornost za svoje postupke. Prevelika očekivanja od sebe ima 62 učenika, dok si 61 učenik dopušta neuspjeh. Nešto manje od polovine ispitivanih učenika postavlja si realne ciljeve, a kada ne ostvare cilj, osjećaju se bezvrijedno. Manji broj učenika (njih 40) su samosvjesni, tj. vide se onakvima kakvi jesu, a ne kakvi bi htjeli biti. Ipak, najmanji broj učenika brzo odustane nakon što dožive neuspjeh, što znači da većina njih i dalje ustraje u ostvarenju svojih ciljeva i nakon doživljenih neuspjeha.

Na pitanje kako im okolina može pomoći u postizanju većeg samopouzdanja prilikom predstavljanja radova ili usmenih izlaganja, najveći broj učenika, njih 86, odgovorilo je da u tome ključnu ulogu imaju vršnjaci, koji bi svoje talentirane prijatelje trebali ohrabrivati u javnom predstavljanju njihovih talenata. Nakon vršnjaka, 85 učenika smatra da je škola ta koja bi trebala motivirati učenike na uključivanje u razne oblike kreativnog izražavanja i ohrabrivati talentirane učenike kroz razne izložbe, radionice i sl. Da bi im u tome trebali pomoći roditelji odgovorilo je 76 učenika, a samo 20 učenika smatra da okolina ne bi trebala davati kritike na njihov rad, što znači da se ipak veći dio njih pozitivno nosi s kritikama.

Iz provedene ankete možemo uočiti kako polovina učenika svoje samopouzdanje ocjenjuje prosječnom ocjenom. Na razvoj njihovog samopouzdanja utječu strah od neuspjeha, uspoređivanje s drugima te kritika koju dobivaju od drugih. Strah od neuspjeha i anksioznost prilikom izlaganja učenici će osjetiti ukoliko nemaju podršku okoline te ukoliko ne gledaju na kritiku kao na priliku za učenje iz vlastitih grešaka. Za razvoj njihovog samopouzdanja bitno je da imaju podršku roditelja, vršnjaka i škole koji će ih ohrabrivati u izražavanju njihovih talenata.

Tekst: Larisa Blažeković, 2. b