Tajne unutar školskih zidova otkrivaju školske spremačice

Jesu li učenici svjesni što se u školi i na hodnicima događa prije nastave, tijekom satova i nakon popodnevne smjene? Osobe koje znaju odgovore na ovo pitanje svakako su Ljubinka Vuković i Mirjana Balaban, spremačice koje dugi niz godina rade u našoj školi.

Bogati radni staž

Teta Ljubinka radi u školi već 17, a teta Mirjana čak 34 godine te su kroz svoj radni vijek doživjele mnogo različitih stvari i dogodovština. Pod opis njihovog posla spadaju čišćenje, pranje, uređivanje škole i školskog prostora, sakupljanje lišća, nabava potrepština i, ne manje bitno, zaključavanje škole. Za njih je škola otvorena od šest sati ujutro, a u popodnevnoj smjeni odlaze kući iza devet sati. Iako je prije u školi radilo pet spremačica, sada rade samo tri, a posla nikada nije bilo više.

Sve maštovitiji i zaboravniji učenici

Primijetile su kako je najviše smeća na prvom katu gdje su učionice najčešće korištene, a pogotovo učionica 22, gdje su klupe i zidovi uvijek išarani. Ove je godine muški toalet srušio rekord po neurednosti jer je netko napravio rupu u vratima te zbog svih namočenih papira pronađenih na stropu. Ali osim mnogo smeća, tete spremačice pronalaze puno zaboravljenih stvari učenika. Najčešće su to pernice, jakne, tenisice, a jednom je teta Ljubinka pronašla čak i torbu punu knjiga koju nitko nije pokupio tjedan dana. Unatoč svim tim stvarima, učenici najčešće gube baš onu, njima najpotrebniju stvar – mobitele. Izgubljeni mobiteli se, ako osoba ne dođe po njega prije, odnose ravnateljici ili pedagoginji, koje zatim o tome informiraju učenike u aplikaciji Teams. No, unatoč svemu tome, većina učenika ponaša se pristojno i s poštovanjem u interakciji s našim spremačicama.

Mirjana Balaban (spremačica), Ana Pour (administratorica) i Ana Fusić (profesorica) posadile cvijeće i uredile bočni ulaz u školu

Eh, gdje je nestalo domaćinstvo?!

U slobodno vrijeme teta Ljubinka i teta Mirjana bave se štrikanjem, uređivanjem vrta, a najviše heklanjem. Teta Ljubinka učila je šiti, vesti i heklati od malena, a tetu Mirjanu je u svijet heklanja uvela njihova bivša kolegica iz škole. Najviše izrađuju stolnjake po raznim shemama koje pronađu. Također, surađuju s društvom HORKUD ”Golub” Bjelovar te su išle u Narodnu knjižnicu ”Petar Preradović” Bjelovar heklati na drot. Za heklanje je potreban heklač (igla s kukicom) i konac ili vuna. Kažu da heklanje nije teško, iako se treba brojati te da je potrebna samo upornost i strpljivost. Rijetki učenici znaju šivati ili krpati te zato smatraju da bi se u škole trebalo ponovno uvesti domaćinstvo gdje bi učenici učili korisna znanja i vještine koje će im uvijek biti potrebne, ali paralelno i manire, bonton te kako biti strpljiv i oprezan.