Istraživačko novinarstvo,  Školske kronike,  Tema broja: Prijatelji životinja

Gimnazijalci obilježili Međunarodni dan prava životinja

Život u azilu

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana prava životinja, školski novinari su se uputili prema azilu Šapa kako bi njegovim dlakavim stanarima uručili hranu koju su tijekom humanitarne akcije prikupili učenici Gimnazije Bjelovar. Od dragih djelatnica u Šapi saznali smo nekoliko informacija o psima smještenima u azilu, kao i o načinu rada azila.

Što se događa s kućnim ljubimcima koje napustimo ili nam se zbog nepažnje izgube? 

Ukoliko je izgubljeni ljubimac čipiran, primjerice pas, prvo bismo trebali pronaći vlasnika pomoću čipa te mu vratiti psa, no ako se isti pas izgubi više puta, tada pas ide u azil. Napušteni psi dovoze se u azil te prolaze kroz određenu proceduru kako bi ih mogli udomiti potencijalni vlasnici. 

Kako funkcionira Šapa?

U Šapi djelatnice obavljaju raznovrstan posao, koji uključuje redovito čišćenje i pranje zdjelica, hranjenje, dresuru i šetnje. Hrana, lijekovi i ostali troškovi potrebni za brigu o životinjama financira se najčešće putem donacija. Odnedavno imaju ugovor s Gradom Dugo Selo koje ih trenutno financira. Upravo zbog toga, većina pasa u azilu je s tog područja. Omjer sredstava s kojima raspolaže azil u odnosu na broj napuštenih pasa o kojima brinu nije stalan, već varira od mjeseca do mjeseca. Sve ovisi o donacijama pojedinaca, škola i vrtića. 

Kako možemo pomoći udrugama koje brinu o napuštenim i izgubljenim ljubimcima? 

Najviše se može pomoći donacijom hrane, ali i financijski jer im to omogućuje plaćati veterinarske troškove, poput sterilizacije i cjepiva. Oni koji si to mogu priuštiti, mogu udomiti psa. A kakav pas bi bio najbolji izbor? Djelatnice Šape kažu kako bi čovjek prvo trebao proći kroz sve boksove i onaj pas koji mu prvi priđe, taj je sigurno za njega. Također, trebali biste znati kakav karakter psa želite pa na temelju priče nekog psa odrediti želite li ga udomiti.  

Jedan radni dan u Šapi

U rano jutro djelatnica dolazi na posao te pušta iz kaveza jednu turu pasa u dvorište. Zatim čisti kaveze i prostorije gdje psi borave, očisti im zdjelice te nahrani i napoji pse. Nakon toga, slijedi onaj veseli trenutak za peseke, a to je šetnja. Sve zajedno to traje oko četiri sata, a nakon toga djelatnica ponavlja radnje ispočetka, samo s drugom turom pasa.

Zaključujemo

Brinuti o psima nije nimalo lagan posao. No, brinuti se o malim, nedužnim njuškicama koje je netko ostavio, svakako je hvalevrijedan posao i zahvalni smo što postoje ovakve udruge u gradu.

Tekst: Patricia Prigl, 2. c

Fotografije: Veronika Prebanić, 1. a, Klaudija Zidar, 4. e, Valentina Đurin, 3. c

Ostavi odgovor