Razgovor s profesorom i voditeljem Muzeja Domovinskog rata Marinom Sabolovićem

Vrijeme odmiče, informacija je sve manje

Tekst i fotografija: Mia Matković, 3. e

Članovi novinarske skupine Gimnazije Bjelovar ususret obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, odlučili su posjetiti Stalni postav Muzeja Domovinskog rata u gradu Bjelovaru 2. studenog 2023. godine. Učenike kroz Stalni postav Muzeja Domovinskog rata proveo je voditelj i vlasnik istoimenog muzeja profesor Marin Sabolović, koji je učenicima približio prošlost i povijest Lijepe Naše te otkrio zanimljivosti o Domovinskom ratu koje neki od njih nisu znali.

Učenici su imali priliku zaviriti u odore bivših ‘milicajaca’ i policajaca, odore specijalne i obavještajne policije Hrvatske, odore naših branitelja, vojnika i zapovjednika, primjerke oružja, odlikovanja kojima su bili odlikovani naši branitelji te u primjerke važnih dokumenata koji su u to doba doneseni. U razgovoru gospodin Sabolović nam otkriva ciljeve postojanja ovog muzeja te zašto je važno proučavati Domovinski rat.

Na kraju intervjua gospodin Marin Sabolović poručuje da se nastavimo baviti Domovinskim ratom, da ga proučavamo jer je neiscrpan izvor informacija jer kako vrijeme odmiče, informacija je sve manje, a doći će vrijeme kada ćemo tragati za njima, a nećemo ih naći.

• Kako ste došli na ideju da otvorite Muzej?

Društvo za očuvanje hrvatske vojne tradicije osnovano je 2017. godine od grupe volontera i ljubitelja, rekao bih hrvatskih ljubitelja hrvatske i ratne povijesti koja djeluje u ovom prostoru. Radi se o grupi ljudi koja je na temelju svojih zbirki predmeta, koje su godinama skupljali, predstavili javnosti i upriličili jedan Muzej koji je danas lociran na čak tri lokacije.

• Je li bilo teško doći do svih izložbenih primjeraka koje smo mogli vidjeti?

Pa zaista je to jedan dug proces. Ovo je dio muzejske čuvarnice i tu čuvamo, rekao bih, sitne stvari, sitne dimenzijama. Svakako postava na Barutani ima mnogo više primjeraka i svakako je bilo teško do toga doći.

• Kolika je posjećenost Muzeja?

Prethodne dvije godine provodimo jedan europski projekt gdje smo obvezni naplaćivati sam ulazak u Muzej, doduše na dobrovoljnoj bazi, ali ih naplaćujemo onima koji žele pomoći radu Društva. Samo u prethodne dvije godine brojimo više od deset tisuća prodanih ulaznica i sto tisuća kuna prihoda. To je zaista velika posjećenost. Deset tisuća prodanih ulaznica je puno za grad Bjelovar, a godišnje u prosjeku Muzej posjeti između sedamnaest i dvadeset tisuća posjetitelja.

• Trudite li se Muzej približiti i učenicima?

Provodimo projekt „Stazom bjelovarsko-bilogorskih branitelja“ te svake godine jedan dio učenika odlazi prve dvije godine na terensku nastavu prema pakračkom ratištu, a u prethodne dvije godine to održavamo na području Barutane, na prostoru naše galerije. Prošle godine bilo je uključeno oko 600 učenika, ove godine 300 učenika i mislimo da to učenike poprilično zanima. Radi se u suvremenoj povijesti, njima dosta bliskoj. Priče koje čuju doma i svakodnevno su dobar pogodak za učeničku dob.

• Smatrate li da su posljedice Domovinskog rata još uvijek vidljive, ne samo u našem gradu, već u cijeloj Hrvatskoj?

Posljedice Domovinskog rata su vidljive. Iako je prošlo više od 30 godina, on je još uvijek svjež događaj, još uvijek su živi ljudi Domovinskog rata, još uvijek su živi oni koji su izgubili svoje najmilije i tako dokle god je takvih sjećanja. Domovinski rat je živa priča. To je događaj na temelju kojeg je stvorena Hrvatska koju mi živimo i, vjerujem, da će još dugo ostati svjež događaj našeg društva.

• Mislite li da mladi danas dovoljno znaju o vukovarskim stradanjima?

Provedbom projekta kojeg sam ranije spomenuo, moram spomenuti da su mladi svojim odlaskom u Vukovar postali svijetli primjer proučavanja suvremene hrvatske povijesti i približavanja Vukovara ostalima jer kada odete u Vukovar, uvijek se provlači priča suživota i mira te stvarno tada učenici imaju prilike saznati dobre informacije o Vukovaru.

• Po Vašem mišljenju, tko bi danas trebao mladima govoriti o Vukovaru i vukovarskim stradanjima?

Ja sam sklon tome, jer sam znanstvenik koji je vezan uz Domovinski rat, i smatram da s Domovinskim ratom, tim škakljivim trenutkom hrvatske povijesti trebamo još uvijek biti vrlo oprezni, pogotovo kada ga interpretiramo mladima jer što se više odmičemo, to je interpretacija uža i zaista bih naglasio da samo proučavanje i interpretacija Domovinskog rata leži upravo u profesorima i znanstvenicima jer samo jedna kriva interpretacija može stvoriti krivu percepciju Domovinskog rata.

• Smatrate li Vukovar simbolom Domovinskog rata i danas?

Da. Vukovar je i danas zaista velik simbol Domovinskog rata. Ono što bih ja istaknuo za Vukovar i što treba naglasiti da je Vukovar podnio žrtvu Hrvatske kao grad na kojeg su se slile sve sile agresora koji je imao cilj slomiti Vukovar. Imao je ulogu spriječiti daljnju agresiju na ostale hrvatske prostore. Vukovar je spasio Hrvatsku, to je činjenica.

• Što biste poručili mladima koji nisu bili rođeni u to doba, kako bi oni mogli odati počast žrtvama Domovinskog rata?

S obzirom da sam dijete koje se rodilo tijekom Domovinskog rata i koje se ne sjeća puno detalja, bavite se Domovinskim ratom, proučavajte ga. On je neiscrpan izvor informacija jer kako vrijeme odmiče, informacija je sve manje i nažalost živih svjedoka jer doći će vrijeme kada ćemo tragati za dokumentima, kada ćemo tragati za informacijama, kada ćemo tragati za ljudima, a nećemo ih naći.