„Tetama u vrtiću govorila sam da ću biti glumica“

Tekst: Mia Matković, 2. e

Erna Rudnički je hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica iz Bjelovara. Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 2015. dobitnica je više nagrada: Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu za uloge u predstavi „Nevjerojatan događaj”, nagrada „Ivo Fici” za najboljeg mladog glumca/glumicu do 28 godina na Festivalu glumca u Vukovaru i nagrada „Gumbek” za najbolju glumicu na međunarodnom festivalu cabareta „Gumbekovi dani”. Osim uloga na kazališnim daskama te televizijskih i filmskih uloga, Rudnički daje svoj glas u crtićima te organizira projekte i radionice.

Godina 2022. proglašena je Europskom godinom mladih u kojoj se želi ukazati na važnu ulogu mladih u životnoj zajednici. Upravo to je bio povod da pozovemo talentiranu mladu glumicu Ernu Rudnički u našu školu kako bi predstavila radionicu „Glumac i glas”, namijenjenu mladima. Tijekom radionice Erna je učenicima dočarala kako izgleda svijet „iza pozornice“, demonstrirala je vježbe disanja i govora koje se izvode prije same predstave. Također, učenici su saznali koje metode koristiti kako bi smanjili tremu pred javni nastup, a Erna im je otkrila trikove kako se snaći u situacijama kada predstava/nastup krene u krivom smjeru. Nakon radionice, Ernu smo ugostili u školskoj knjižnici kako bi nam otkrila pojedinosti iz svog života.

Zašto gluma? Što je bilo presudno da upišete Akademiju?

• Pa presudno je bilo, moram priznati, to što mi se nisu svidjele Nosive konstrukcije na arhitekturi, nikako. Upisala sam, naime, Akademiju. Mislim da sam čak i tetama u vrtiću govorila kako ću biti glumica. Kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje išla sam na radionice glasa i pokreta u Teatar Tirena u Zagrebu. Išla sam i u kazališne kampove jer me to zanimalo, čak sam u četvrtom razredu srednje škole išla na Lidrano. U jednom trenutku pomislila sam kako moram upisati nešto ozbiljnije od glume, pa sam upisala arhitekturu. Iako, ljubav prema glumi je bila veća. S obzirom na to da mi nisu išli pojedini predmeti na Arhitektonskom fakultetu, odlučila sam upisati Akademiju. Sama sam se pripremala i položila otprve, na svu sreću.

Bivša ste učenica naše škole. Imate li profesora/profesoricu koji su Vam ostali u dubokom sjećanju?

• Inače, dobro su mi išli prirodni predmeti, a nekako mi je posebno draga bila Fizika te sam iz Fizike išla na natjecanja tijekom svog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. U lijepom sjećanju ostali su mi pojedini profesori, a u dubokom sjećanju ostao mi je profesor Brletić, koji mi je predavao Povijest umjetnosti. S njime sam razmjenjivala knjige te me upravo on pripremao za Arhitektonski fakultet. Evo, na tome sam mu najviše zahvalna i dandanas. U lijepom sjećanju ostala mi je i profesorica Šramek, koja mi je bila ogromna potpora. Ukazivala mi je u čemu griješim, pokazala mi je vježbe disanja koje su mi i kasnije pomogle, zapravo, jednom riječju, otkrila mi je svemir koji mi je bio potreban za posao koji danas radim.

Jeste li svoje prve glumačke korake napravili u Bjelovarskom kazalištu? Kakvo ste iskustvo stekli tamo?

• Zapravo sam u Zagrebu imala doticaj s kazalištem. Od malih nogu mama me vodila na predstave. Bila sam u Društvu ljubitelja kazališta, redovito sam išla u Gradsko kazalište Trešnja i ZKM u Zagrebu te su tamo moje sposobnosti otkrili voditelji tih radionica. O kazalištu me puno naučio glumac Dražen Šivak. Polazila sam glumačke radionice i prije nego što sam došla u Bjelovarsko kazalište. Npr. polazila sam radionicu od Pet ritmova, išla na glumačke kampove u Istri. Zapravo, bila sam kod dosta dramskih pedagoga u Zagrebu gdje sam osvijestila mnogo toga, što mi je omogućilo da se sama pripremam za prijemni na studij glume. U Bjelovarsko kazalište priključila sam se tek krajem srednje škole. Bila je to predstava „Kukci“, jedna od dražih predstava u kojoj sam radila.

Je li Vam draža gluma u kazalištu ili pred kamerama?

• U kazalištu. Nije mi toliko zanimljiva gluma pred kamerama, koliko ona u kazalištu. Recimo, u osnovnoj školi bila sam član Filmske skupine, a u šestom razredu napravila sam svoj prvi film. Zanimala me filmska umjetnost, napisala sam scenarij za svoj prvi film i režirala ga. U osnovnoj školi htjela sam biti filmska redateljica. Od malih nogu voljela sam gledati filmove, a prvi hobi mi je bio snimanje filmova na kasete. Obožavala sam francusku kinematografiju. Kroz film sam, zapravo, zavoljela glumu, ali kasnije sam izgubila želju za snimanjem filmova kada sam vidjela kako to, zapravo, izgleda u stvarnosti. Puno je zanimljivije kazalište. U kazalištu je nemjerljiva ta suigra glumca i publike zato što glumac osjeti tu publiku, a taj je osjećaj svaki put jedinstven.

Iz Vaše biografije doznajemo da ste jedna od organizatorica dramskih čitanja „ČitanjaNje“. Možete li nam pojasniti o čemu se točno radi?

• Pa „ČitanjaNje“ su dramska čitanja na kojima predstavljamo tekstove s jakim ženskim likovima. Naime, moje dvije kolegice, Tara Rosandić i Marija Kolb, i ja došle smo na ideju za vrijeme lockdowna pokrenuti projekt u kojem ćemo predstavljati tekstove žena, drugačije od suvremenih tekstova, tekstove iz doba kada žena dosta toga nije smjela. Malo je bilo umjetnica, slikarica ili spisateljica. Željele smo napraviti projekt u kojem ćemo okupiti mlade redatelje, pisce i slobodne umjetnike. Vodile smo se time da to stvarno budu jaki ženski likovi i aktualne teme te smo tako diljem Hrvatske održale edukativna predavanja o mizoginiji, nasilju nad ženama, ženama u Hollywoodu, o ženama u kazalištu, kroz povijest kazališta. Cilj našeg projekta zapravo je educirati ljude i pomoći mladim glumcima koji nemaju posla.

U tijeku je Mjesec hrvatske knjige. Možete li nam reći koliko je danas bitno čitanje?

• Čitanje je jako bitno jer nam širi vidike, proširuje vokabualar, pokreće nam i razvija maštu. Čitanje nas produbljuje duhovno i intelektualno. Čitanje je jako bitno u najranijoj dobi, a mladima, koji se žele baviti kazalištem ili se natjecati na Lidranu, savjetujem da sami dođu do tekstova. Uvijek nastojim poticati druge na čitanje tiskanih knjiga.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

• Pa, u svoje slobodno vrijeme volim se baviti glazbom jer od mladih dana pjevam. Možda sam prvo počela pjevati pa tek onda glumiti. Pjevanje i glazba su mi jako bitni. Išla sam i u Glazbenu školu, ali me nije toliko zanimao instrument koji sam svirala, klavir. Željela sam svirati harfu, no shvatila sam da imam dara za skladanje i pjevanje. Često sam koristila glazbu u pripremama za Akademiju. Voljela sam ići na glazbene radionice, zapravo, shvatila sam da me glazba pokreće. Nedavno sam po prvi put potpisala kazališnu glazbu na poziv glumice Ksenije Marinković, prvakinje HNK-a, koja je imala svoj kazališni prvijenac, a za koji sam skladala autorsku glazbu za kompletnu predstavu „Tvorničke postavke“. Tako da sam sada profesionalno ušla i u glazbene vode.

Što Vas je potaknulo da pokrenete radionice za one koji maštaju o upisu Akademije?

• Pa, moram priznati da mi to nije bila ideja raditi. Mislila sam da sam u tome loša jer ću imati tremu u educiranju mladih. No, i ja sam se razvijala kroz osmišljavanje radionica za druge te sam napravila zbir nekakvih vježbi koje sam tijekom svog životnog iskustva stekla i zapamtila, takozvani „best of“. Htjela sam pomoći mladima koji se žele osloboditi straha ili imaju problem s tremom te sam tako oblikovala ovu radionicu koju sam više puta održala u osnovnim i srednjim školama, ali i za odrasle. Zapravo sam radionicu stvarala s ljudima i za ljude koje to istinski zanima.

I za kraj, otkrijte nam kako su tekle Vaše pripreme za upis studija…

• Nisam dobro znala tekst na prijemnom za Akademiju i nisam se dugo pripremala, što ne bih nikome savjetovala, zato što mi je to bilo dosta stresno, moram priznati. Iako sam dobila neki vjetar u leđa jer su monolog koji sam izvodila na radionici vidjeli važni ljudi te sam tako, na neki način, među rijetkima bila pozvana na Akademiju. Kada sam se pripremala, bila sam prepuštena sama sebi. Upisala sam Akademiju, zapravo na čudan način, jer sam na prijemnom pjevala, što se rijetko događa. S mjuziklom sam išla na Akademiju. Išla sam s nečim u što sam vjerovala te nisam htjela da me prije toga slušaju neki od profesionalaca ili da mi daju kakve savjete jer je za savjete bilo prekasno, pripremala sam se samo dva tjedna.

Hvala Vam na ugodnom razgovoru! Želimo vam puno uspjeha u daljnjem radu!

• Hvala vama što ste me pozvali u goste!