Zapričavanja

Intervju s Martinom Vrbovčanom, učenikom 4. d razreda

Okružite se okolinom koja vas ne koči, već potiče

Tekst i fotografija: Ivona Kušec, 4. c

Martin Vrbovčan, ovogodišnji maturant, učenik je 4. d razreda, smjera Prirodoslovno-matematičke gimnazije. Martin je iznimno talentirana i inteligentna osoba, učenik koji se svojim trudom i znanjem ističe među svojim vršnjacima, a mnogima može biti uzor. Upravo su njegovi uspjesi i talent povod ovom razgovoru.

Kako bi opisao svoje učeničko iskustvo u Gimnaziji? Koje su bile najvažnije lekcije koje si naučio i kako ti je to iskustvo oblikovalo akademsku i osobnu budućnost?

  • Hvala Vam na lijepo zaokruženim pitanjima, potrudit ću se što bolje opisati svoje iskustvo. Moram priznati da još od prvoga dana kada sam došao u Gimnaziju 2019. godine, nakon neizvjesnosti, osjetio sam veliko olakšanje. Cijela atmosfera institucije, ali ponajviše mojih razrednih kolega puno mi je bolje odgovarala nego u osnovnoj školi, pogotovo nakon par tjedana kada sam shvatio kako su svi dosta ozbiljniji. Upisao sam matematički smjer Gimnazije, u koju se inače opisuju učenici koji su bili odlični u osnovnoj školi – i to se odmah osjetilo. Da razbijem neke predrasude, nije da smo bili „roboti” ili neki stereotipni „uzorni đaci”. Većinom se i dalje učilo kampanjski dan prije testova ili ispitivanja, cijelo vrijeme smo se šalili u školi i izvan nje, tu i tamo izlasci… Sasvim tipično i normalno razredno iskustvo, samo što su ljudi imali razinu svijesti o sebi i svojim ocjenama, što mi se jako svidjelo jer sam i ja tako bio motiviran raditi i ne predati se u učenju ili biti „crna ovca” na satu kao jedini koji diže ruku i razgovara s profesorima dok se ostali dosađuju. Još jedna stvar koju bih istaknuo jest kako u mom razredu kroz sve četiri godine vlada izrazito lijepa atmosfera, čak se i šalimo dosta često oko toga, ali istinita je i može se svesti u jednu rečenicu: „Kolegijalnost na prvome mjestu!”. Još od prvoga razreda, dogovarali smo se unaprijed tko će se javiti kao dobrovoljac na ispitivanjima, međusobno si slali skripte i trikove za zadatke, pomagali čak i kolegama iz drugih razrednih odjela. Fenomenalno je biti dio takve zajednice, koja se manje-više zadržala kroz sve četiri godine, a bila mi je nezamisliva u osnovnoj školi. Prije upisa u Gimnaziju Bjelovar, moram priznati kako sam se jako dvoumio između nje i zagrebačke XV. gimnazije. Kao analitičar u srcu, koji voli matematiku i informatiku, bojao sam se da sam pogriješio. Sada mogu gotovo sa sigurnošću reći kako nisam pogriješio zato što sam imao stvarno iznimno kvalitetan razred. Ne znam kako je s budućim generacijama, ali moja generacija nekako je ispala iznimno dobra. Imamo državne prvake ili viceprvake u područjima poput Kemije, Povijesti, Filozofije i još u mnogim područjima iz kojih smo prošli na državna natjecanja. Da skratim, super atmosfera, fenomenalni ljudi, cijenim svaki trenutak. Što se tiče lekcija, naučio sam dosta o prijateljstvu i druženju, toleranciji, te sam se ponajviše na poticaj svojih kolega zainteresirao za matematiku, poduzetništvo, politiku te, začudo, muziku. Teško je točno oblikovati riječima i kvantificirati, ali stvarno sam odrastao kao osoba. Dio toga vjerojatno je i čisto proces odrastanja, ali na mene je svakako djelovalo tako pozitivno i proaktivno ozračje u kojemu sam se našao.

Imao si priliku sudjelovati u Debatnom klubu Gimnazije Bjelovar, a samim time i na turniru u Zagrebu. Možeš li nam podijeliti svoje iskustvo te kako je debatiranje utjecalo na tvoje vještine argumentacije i javnog nastupa?

  • Debatni klub Gimnazije Bjelovar ove je godine na vlastitu inicijativu osnovala moja profesorica iz Hrvatskog jezika, Mirjana Maretić. Ovom prilikom bih joj još jedanput htio zahvaliti na svom trudu koji je ulagala u taj klub, stvarno cijenim sve što je napravila za nas i našu školu. Na Debatnom klubu htio sam sudjelovati čim sam čuo da je otvoren jer mislim da je retorika, pa tako i debatiranje, jedna jako bitna vještina u današnjem svijetu. Išli smo na ukupno tri turnira: Newb Open i Križanićeve open u Zagrebu, te na Međužupanijsko natjecanje u Veliku Goricu. Zahvalio bih se i našoj ravnateljici Tanji Mamić, koja je, usprkos novini kluba, financirala i organizirala sve naše prijevoze i natjecanja. Debatni klub bio je prožet prijateljskom atmosferom, ali ne mislim to kao stilska figura; doslovno smo na sastanke samoinicijativno donosili grickalice i slatkiše. Sat debate imali smo svaki petak od 14.00 do 14.45. U sklopu njega bavili smo se i nekim projektima koji nisu nužno debatantski, primjerice, imali smo videopoziv s Tajvanom i slušali o dezinformacijama i lažnim vijestima u sklopu projekta Time. Na natjecanjima smo postepeno učili i postajali sve bolji govornici, s time da smo se čak i kvalificirali na Državno natjecanje iz debate, gdje sam bio u timu sa svojim kolegama Vidom Đođom i Emom Sedlić. Konačno, debatu smo završili projektom „Demokratsko procijepljenje” u kojemu smo našoj županiji prezentirali model ponovnog uvođenja Centara izvrsnosti, što smo identificirali kao izvrsnu priliku za napredak u našem obrazovanju. Općenito sam stekao mnoge nove prijatelje, s kojima se još tu i tamo nalazim na kavi, poboljšao svoje vještine govorništva te ponajviše pronalaženja i osmišljavanja planova za razne teze i probleme. Za kraj, malo ostavljam svima na razmišljanje; bavili smo se raznim tezama koje smo afirmirali ili negirali poput „Trebalo bi se zabraniti vjerskim institucijama da se miješaju u politiku”, „Streaming servisi donijeli su više štete svijetu nego koristi”, „Treba se zaustaviti razvoj umjetne inteligencije” i još mnoge druge.

Bio si sudionik na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi u Grčkoj. Kako je bilo natjecati se s mladim filozofima iz različitih zemalja? Kako su ti takva iskustva proširila horizonte i obogatila razumijevanje filozofije?

  • Bilo je nezaboravno, jedno od iskustava koje ću pamtiti čitav život. Ukupno je sudjelovalo 49 zemalja te 103 natjecatelja, koji su svi otprilike mojih godina i prvaci svojih država. Ja sam imao tu čast biti jedan od dvoje predstavnika Republike Hrvatske, zajedno s kolegom Ivanom Petrićem iz Siska. Upoznao sam ljude koji dolaze sa svih strana svijeta, neki od prvih kojih se mogu sjetiti su Meksiko, Argentina, Peru, Njemačka, Luksemburg, Finska, Ukrajina, Grčka, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Kazahstan, Japan, i još mnoge druge… Prvi dan bila je još natjecateljska atmosfera, ali drugi dan, nakon što smo napisali esej, svi smo se jako dobro družili. Smiješno mi je, zapravo, kako fizički nisam imao vremena odgovarati i obavještavati svoje prijatelje iz Hrvatske oko toga kako mi je jer smo toliko vremena provodili upoznavajući se. Jedna od stvari koja me jako iznenadila je koliko dobro se razumijemo i u biti poznajemo mi predstavnici iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Konstantno smo se zabavljali i družili te mi je to razbilo neke predrasude o njihovim državama. Osim mješavila kultura, posebno mi se svidjelo i to što smo imali duboke filozofske razgovore i oko svega toga još se i šalili, od ontologije bureka do popravljanja kapitalizma. Inače, nemaš priliku toliko pričati i diskutirati o filozofskim temama, osim možda s nekoliko prijatelja jer imaš dojam da to baš i nije toliko prihvaćeno. Na kraju nisam osvojio nikakvo odličje, ali moj kolega Ivan Petrić osvojio je brončanu medalju u ime Hrvatske , na čemu mu još jednom čestitam. I naš dobar prijatelj Dimitrije iz Niša osvojio je zlatnu medalju za Srbiju, što znači da smo u našoj grupi ljudi zapravo imali iznimno kvalitetne filozofe oko čega se ponosim. Vratio sam se u Hrvatsku s novim ohrabrenjem da se u slobodno vrijeme nastavim baviti filozofijom i mnogo otvorenijeg mišljenja po pitanju drugih država. Definitivno mi je na popisu želja posjetiti svaku državu jugoistočne Europe, a posebice naše divne susjede. Bilo bi lijepo sastati se opet s cijelom ekipom i prijateljima koje sam tamo stekao.

Planiraš upisati fakultet u bliskoj budućnosti. Možeš li nam reći nešto o svojim planovima i motivaciji za odabir određene akademske discipline?

  • Iskreno, još uvijek imam dvojbe što se tiče upisa na fakultet i do srpnja bih se trebao odlučiti ili zaFER ili za PMF u Zagrebu. Prije sam razmišljao o odlasku van s obzirom na to da imam položenu C1 razinu njemačkog jezika i dobro poznajem engleski, ali zasad sam odlučio prvih par godina fakulteta provesti u Hrvatskoj, zato što na koncu i planiram živjeti u našoj domovini. Kod mene je disciplina oduvijek bila ili informatika ili matematika s obzirom da sam takav u svome srcu još od mladih dana, što je nešto na čemu sam zahvalan jer znam da mnogi gimnazijalci još i u četvrtom razredu nisu odredili točno gdje bi htjeli studirati. Općenito bih poručio ljudima da razmisle o tome što vole, mogu se pokušati više bazirati na karijere, a manje na želje, ali nemojte se bojati eksperimentirati. Mislim da je u našoj generaciji prihvatljivije nego ikad mijenjati svoje planove i prebacivati se zbog brzog napretka svijeta i sad konkretno aktualne umjetne inteligencije. Mladima bih poručio: budite proaktivni, svjesni sami sebe, ali ponajviše svjesni svijeta. Istražite sve mogućnosti, raspitajte se i šaljite mailove kako biste najbolje ostvarili svoje potencijale!

Tijekom četiri godine gimnazije, sudjelovao si na različitim natjecanjima. Možeš li mi navesti na kojim si sve natjecanjima sudjelovao i koja si mjesta osvojio?

  • Mislim da je natjecanje iznimno korisna aktivnost jer tako ne samo da dobiješ neku nagradu, bilo u obliku vanjskog vrednovanja ili sreće ako si dobar, nego tako i „otkrivaš“ samoga sebe. Za mene je to otkrivanje bilo u obliku informatike još od osnovne škole te matematike u srednjoj školi. Što se mene tiče, potrebno je okušati se u što više toga, ali ne onako čisto da ideš, nego da se stvarno pokušaš pripremiti i vidjeti interesira li te to. Što se tiče mojih osobnih dostignuća, istaknuo bih Državna natjecanja iz informatike (6., 7. i 8. razred OŠ te 1. i 2. srednje škole), Državno natjecanje iz matematike u 2. razredu srednje škole i Državno natjecanje iz engleskog jezika i filozofije. Moje najbolje postignuće je, ironično, upravo filozofija iz koje sam bio drugi u državi i još nezavisno tomu kvalificirao se na Olimpijadu u Grčkoj. Kažem ironično zato što me u početku filozofija nije toliko interesirala, sve do prije par mjeseci i nekako sam se igrom slučaja na nju prijavio, a računao sam da ovo bude moja „informatičarsko-matematičarska-fizikalna“ godina. Ali tu stvarno osjetim taj učinak od prije jer sam otkrio novi dio sebe – to da me zapravo jako zanima filozofija i da mi ide pisanje eseja. Konačno, svima koji idu na natjecanja poručio bih da stvarno budu ustrajni i pripremaju se za natjecanja te da se ne zamaraju ako ostvare loš rezultat. Doći na vrlo visoku razinu natjecanja zahtijeva sate uložene u razumijevanje gradiva i rješavanje prošlih testova. To se možda nekima čini kao puno truda, i vjerojatno ako imaš talenta i sreće možeš i proći s manje, ali stvarno se isplati i svima bih preporučio. Također, ako itko ikada ima priliku definitivno bih preporučio sudjelovanje na matematičkim ili informatičkim zimskim ili ljetnim kampovima jer su stvarno jako zabavna i korisna iskustva. Za kraj, osim samih klasičnih predmetnih natjecanja, možda su čak i korisnija bile druge vrste natjecanja i projekti, primjerice Upshift od udruge HUKI ili poduzetničko natjecanje Ideja godine koju organizira srednja.hr, natjecanje u izradi najboljeg chatbota koji organizira Stemi, na kojima sam osobno sudjelovao. Svaki izvannastavni projekt, natjecanje ili edukacija pomažu ti da otkriješ sebe i ako si dobar, možda čak izgradiš svoj CV i upoznaš buduću karijeru.

Organizacija vremena važan je aspekt uspjeha. Kako uspijevaš organizirati svoje vrijeme između školskih obveza, natjecanja i drugih aktivnosti? Kako pronalaziš ravnotežu između obveza i slobodnog vremena?

  • Ovo će vjerojatno razočarati sve profesore, ali moram priznati kako ja i dalje većinom učim samo dane prije usmenih ili ispita. Ovo će možda zvučati očito, ali bitno je pronaći osobni stil i način učenja. Ja sam, primjerice, prije često učio noću, ali sam zaključio da tako volim razvlačiti i da mi treba puno više vremena pa sam krenuo učiti ujutro tako da se ustanem sat-dva ranije nego inače. Zvuči možda malo brutalno budući da mi nastava počinje ujutro pa ustajem u 5 ili 6, ali meni tako jednostavno odgovara. Umijeće balansiranja vremena i dalje nisam posve razriješio te npr. ponekad stvarno ne razmišljam unaprijed i imam hrpu stvari za napraviti u istom danu i onda se obično dogodi da spavam malo (ako uopće i spavam). No, unatoč tome, mislim da mogu vrlo kratko i jasno poručiti nešto što će pomoći svima: budite samosvjesni svojih mogućnosti i obaveza. Nema poante namjerno ignorirati i konstantno živjeti od dana do dana i ići gledati što tek trebaš napraviti. Ako si svjestan svojih mogućnosti i svojih obveza inače, a ne samo par sati prije, ti sam možeš pravilno odlučiti i rasporediti svoje vrijeme, i ako si svjestan svojih dugoročnijih ciljeva, gdje se vidiš za dvije, pet ili deset godina i češće razmišljaš o tome, sam ćeš si rasporediti vrijeme i sve na način da ti odgovara, neovisno o točnoj metodi.

Kao uspješan maturant, možeš li preporučiti neke strategije ili pristupe koji su ti pomogli u postizanju izvrsnih rezultata? Kako bi motivirao ostale učenike da maksimalno iskoriste svoje srednjoškolsko obrazovanje?

  • Na nekoj osnovnoj razini mene je poticala upravo želja za izazivanjem samoga sebe – do koliko mogu doći, koliko dobar mogu biti… Naravno, tu se veže i ulaganje vremena koje je potrebno da postaneš uspješan u tome, bilo to učenje, natjecanja ili prijatelji, ali u konačnici, to radiš za sebe. Na višoj razini – želiš postići ultimativnog sebe. Samoaktualizacija, svijest o tome što trebaš raditi i tko želiš biti. Što se toga tiče, budite proaktivni građani, učlanite se u udruge, sudjelujte u natjecanjima i šaljite mailove i poruke svima i svakome od koga možete nešto naučiti. Okružite se okolinom koja vas ne koči, nego potiče. Ja bih u to ubacio i političku svijest te praćenje dnevnika i događaja u svijetu, no svjestan sam da to nije svakome najzanimljivija stvar.

Ostavi odgovor