Crtice iz povijesti bjelovarske Gimnazije
-
Povratak djevojčica u gimnazijske klupe – šk. god. 1894./1895.
Dopisom Odjela za bogoštovlje i nastavu 12. rujna 1894. g. djevojčicama je ponovno dopušteno upisati gimnaziju, nakon 16 godina zabrane. Dvadeset učenica pokusno je upisano u prvi razred, kao javne i redovite učenice uz iste uvjete koji su bili propisani za upis dječaka. One su mogle upisati samo realne razredne odjele, a gimnazijske tek u školskoj godini 1904./05. Tekst: Matija Lončarević, 3. a Istaknuta slika: Pixabay
-
Kada je knjižnica imala vlastitu kuću – šk. god. 1901./02.
Uz današnju gimnazijsku zgradu, u isto vrijeme podignuta je i posebna zgrada školske knjižnice. To je bila prizemna zgrada sa šatorskim krovom, podignuta uz zapadnu među gimnazijskog dvorišta u blizini stare jednokatne zgrade na Trgu Antuna Gustava Matoša. Način komuniciranja između učenika i profesora knjižničara bio je zanimljiv – komunicirali su preko malog prozorčića nalik „šalteru“ u nekom uredu. Ne zna se kada je knjižnica prestala raditi u toj zgradi, no zna se da je nakon Drugog svjetskog rata u zgradi bio stan u kome je stanovao tajnik Josip Seleš. Uoči Drugog svjetskog rata knjižnica je bila u prvoj prostoriji današnje gimnazijske knjižnice. Stara zgrada školske knjižnice srušena je prigodom…
-
Novi nastavni predmeti: ručni rad i gombanje – šk. god. 1895./96.
U 19. stoljeću pravo na školovanje imali su samo dječaci. To se promijenilo 19. kolovoza 1895. godine kada je Odjel za bogoštovlje i nastavu odlukom br. 13476 odredio da se u Kraljevsku malu realnu gimnaziju uvede obavezni predmet – ručni rad, koji će biti namijenjen učenicama. Nastava novog predmeta započela je 2. studenoga 1895. godine. Pošto su se školovali samo dječaci, nije bilo učiteljica sve do uvođenja novog obaveznog predmeta i povjeravanja nastave prvoj učiteljici, Dragici Čimić. Osim nje, učitelj gombanja ili gimnastike, Janko Janković dodijeljen je toj školi, a nastava gombanja započela je 1896. godine. Tada je utemeljena i zbirka za gombanje kao osma zbirka u školi. Učitelj Janko…
-
Siromašni učenici imali redovitu financijsku potporu – šk. god. 1884./85.
Krajem 19. stoljeća bjelovarska je gimnazija pod vodstvom ravnatelja Ernesta Krambergera bila glavno mjesto za obrazovanje. Školske godine 1884./85. u prvi razred krenulo je 105 učenika. Tada je veliku ulogu imalo Društvo za potporu siromašnih učenika koje je onima najsiromašnijima kupovalo odjeću, knjige pa čak im plaćao stan i hranu. Sljedeće godine broj prvašića se popeo na 112. Program je bio dosta zahtjevan pa su se, uz hrvatski i vjeronauk, učili jezici poput njemačkog, latinskog i grčkog, ali i predmeti kao što su fizika i povijest. Zanimljivo je da su se u sklopu škole radila i meteorološka mjerenja. Sve se to financiralo iz državnih potpora, ali i od raznih izložbi…
-
Nema gimnazije bez prijamnog ispita – šk. god. 1881./82.
Školske godine 1881./82. učenici su se u prvi razred Kraljevske male gimnazije u Bjelovaru upisivali na temelju rezultata prijamnog ispita, a polagali su ga iz ilirskog jezika, vjeronauka i računstva. Takav način upisa primjenjivao se dugo. Nisu uvijek svi učenici trebali pisati prijamni ispit, nekad je bio organiziran samo za one za koje se smatralo da im znanje nije dovoljno za srednju školu. Kada bi se danas uveo prijamni ispit, znatno manje učenika bi upisalo gimnaziju jer dosta njih nemaju potrebna znanja niti stečenu disciplinu za učenje. Svi novoupisani učenici plaćali su primarinu ili upisninu, a ostali školarinu. Školarina se plaćala za svako polugodište. Nije bilo roditeljskih sastanaka, ali ravnateljstvo…
