Mlada bjelovarska glazbenica koja hrabro gradi svoj put

Iza svakog nastupa stoji puno truda, odricanja i ulaganja u karijeru. Upravo je takva i Patricija Špoljarić, zvana Patriša, koja se svakoga dana probija u svojoj glazbenoj karijeri. Tijekom intervjua saznali smo više informacija o Patriši, o njezinim tinejdžerskim danima te kako uspijeva balansirati posao i hobi. Osim što je sve poznatija bjelovarska glazbenica, ona je i bivša učenica Gimnazije Bjelovar, a upravo odbrojava dane do svog prvog adventskog nastupa u rodnom gradu koji će se održati 28. prosinca 2025. godine na Božićnom glazbenom paviljonu. Ovo nam je bilo dovoljno razloga za razgovor s mladom i nadarenom umjetnicom Patrišom.

• Koje je tvoje pravo ime i prezime te kako si dobila umjetničko ime Patriša?  

Moje pravo ime je Patricija Špoljarić, a ime Patriša prvobitno je bio nadimak iz djetinjstva koji sam kasnije odlučila koristiti kao umjetničko ime. U početku sam bila skeptična oko odabira tog imena zbog ne toliko primjerene pjesme Bolesne braće pod istim nazivom. Često su nakon intervjua sa mnom znali reproducirati tu pjesmu, što je meni bilo vrlo čudno i nepovezano. No, sada mi je drago jer je ovaj nadimak puno upečatljiviji i ljude asocira na mene.

• Otkuda dolaziš? Koliko imaš godina? 

Dolazim iz Bjelovara, imam 21 godinu.

• Prije tri godine hodala si školskim hodnicima naše škole u ulozi učenice. Opiši nam svoje srednjoškolske dane. Što ti je lijepoga ostalo u sjećanju?

Pohađala sam jezičnu Gimnaziju u Bjelovaru koja mi je pružila puno prilika da pokažem svoj talent. To su najčešće bili školski nastupi, razna događanja, obilježavanje važnih dana. Sudjelovala sam i u natjecanju Oboji svijet na kojem sam sa svojom pjesmom odnijela pobjedu. Naravno, osim toga, imala sam i dobre prijateljice i mali, ali vrlo složan razred, koji mi je uljepšao ponekad teške i izazovne gimnazijske dane.

• Čime se još baviš u životu osim pjevanja? 

Pjevanje mi je sada glavni posao, ali uz to radim u obiteljskoj firmi. Pokušavam biti što aktivnija na društvenim mrežama i tamo postići što veću popularnost. Išla sam u pjevačku školu, a sada umjesto toga idem na individualne sate pjevanja s Ivanom Husar. Pjevam u zboru kao pratnja kada me pozovu. Uz glazbu i sve što radim, u Zagrebu sam upisala United Pop produkciju u trajanju od dvije godine. Kao malu me to zanimalo i vidim se u tom smjeru pa sam i to htjela probati. Zanima me stvaranje elektroničke glazbe. Svoje pjesme pišem i skladam sama.

• Kada se pojavila ljubav prema glazbi? 

Kao mala išla sam na dječje festivale, a u petom ili šestom razredu osnovne škole krenula sam pisati svoje tekstove. No, zbog loših komentara drugih, odustala sam od toga. Tada nisam imala podršku svojih vršnjaka, ali sam za vrijeme COVIDA-19 počela ponovno pisati te mi je izuzetno drago zbog te odluke. Moji roditelji nisu glazbenici, ali tata i pradjed imaju iskustva u sviranju te vole instrumente pa pretpostavljam da je taj glazbeni talent proizašao s njihove strane.

Koji su tvoji glazbeni uzori?  

Od stranih autora, Billie Eilish. Jako mi se sviđa njezin tip glazbe te bih se voljela okušati i u tome, iako je moj album skroz suprotan tip glazbe. Od naših glazbenika izdvojila bih Lu Jakelić jer volim male umjetnike i glazbenike koji stvaraju sami i puno se trude da bi uspjeli. Voljela bih surađivati s njom jer ona, baš kao i ja, izrazito cijeni male umjetnike, a osim toga bila je dio promocije mog albuma. Osim nje, voljela bih surađivati s Jakovom Jozinovićem s kojim sam išla na sate pjevanja te je pohvalio moju pjesmu i rekao da ćemo u budućnosti snimiti duet.

• Kako je izgledao tvoj prvi nastup? Kako si se tada osjećala?

Kao prvi pravi i ozbiljniji nastup mogu izdvojiti promociju svog albuma u Katranu u Zagrebu na koji je došlo puno više ljudi nego što sam očekivala. Kasnije mi je i vlasnik potvrdio da je bilo više ljudi na mom nastupu nego na nastupima nekih većih autora, tj. glazbenika. Sve je prošlo onako kako je trebalo biti, za što su zaslužni moji prijatelji. Kao i vjerojatno svaki čovjek, osjetila sam tremu prije nastupa, ali budući da sam sve radila sama, nije bilo vremena za razmišljanje o tremi i svim drugim mogućim osjećajima. Nakon što sam otpjevala dvije, tri pjesme nisam osjećala nikakvu tremu te je ostatak koncerta prošao vrlo opušteno i bez stresa.

• Što te inspirira u pisanju?  

Najčešće su to iskustva iz života na temelju kojih nastavljam pisati priču, no često su to razni osjećaji i situacije kroz koje prolazim. Pokušavam pisati svaki dan i biti aktivna, ali zbog velikog broja obveza ne stignem pa se trudim da to ipak bude što češće.

• Jesi li kome posvetila svoje pjesme?

Naravno, ima posvećenih, ali ima i onih koje nemaju posvetu.

• Veseliš li se nastupu na Bjelovarskom adventu? Koje si pjesme odabrala za taj nastup?

Veselim se jako jer je to moj prvi veći koncert u Bjelovaru, u mom rodnom gradu. Izvest ću svoju božićnu pjesmu i mnoge ostale iz svog albuma pa će to biti na neki način i promocija albuma. Osim svojih, pjevat ću najpoznatije blagdanske pjesme koje su vrlo popularne i ,,zarazne”. Nadam se da će se okupiti što veći broj ljudi kako bi vidjeli sav moj uloženi trud i rad. Bjelovar je moj grad, moji ljudi, te se nadam da će podržati mene i sve ovo što radim.

• Misliš li da se od glazbe može dovoljno zarađivati za život? 

U početku ne, ali s vremenom i stjecanjem stalne publike te slušatelja, definitivno da. Potrebno je naći ljude koji te podržavaju i slušaju. Ja trenutno zarađujem od pjevanja, ali ne toliko da se od toga može živjeti.

• Koji je tvoj životni cilj koji želiš ostvariti?  

Voljela bih uspjeti u karijeri i obitelji. Važno mi je uskladiti i jedno i drugo te da oboje samo raste, a da ništa od toga ne izostavim. Nemam prevelike ciljeve što se tiče glazbe, sve rješavam malo po malo.

Patricija je dokaz kako bez strasti i puno truda nema uspjeha. Važno je biti ustrajan i uporan te vjerovati svojim instinktima. Daje nam primjer da slijedimo svoje snove, a njoj želimo puno uspjeha u ostvarenju njezinih snova.

Tekst: Petra Eri, 3. b