Posao iz snova – sloboda i kreativnost u radu

Školska knjižničarka Biljana Barišić Mudri ujedno je i voditeljica školske novinarske te filmske skupine. U intervjuu nam otkriva kako je postala knjižničarka, koji su to njezini poslovi, ali i kako je došla na ideju da osnuje jednu novinarsku i filmsku skupinu, po prvi put u našoj školi.

• Kako ste se i zašto odlučili raditi posao knjižničarke?

Posao knjižničarke bilo je moje prvo radno mjesto. Iako sam prvo završila Sociologiju i Kroatologiju te sam oduvijek željela raditi u nastavi, s vremenom sam tijekom svog fakultetskog obrazovanja, a i time što je to bilo moje prvo radno iskustvo, zavoljela posao knjižničarke te vidjela da mi se sviđa više i od rada u nastavi. Tada sam odlučila završiti dodatni, izvanredni studij Bibliotekarstva u trajanju od dvije godine. Sada radim posao koji sam i željela, a on obuhvaća i rad u školi i rad s učenicima.

• Kako postati knjižničar/ka?

Kako bi netko postao knjižničar potrebno je završiti smjer Bibliotekarstvo na Odsjeku za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu. Redovni studij traje pet godina, a na trećoj se može odabrati jedan od smjerova (Bibliotekarstvo, Arhivistika, Informatologija ili Muzeologija). Postoji i izvanredni studij za studente koji su već završili jedan studij prije toga, on traje dvije godine, ali mogu ga upisati pod uvjetom da već rade u knjižnici.

• Koje sve poslove obavljate kao školska knjižničarka?

Sam posao školskog knjižničara obuhvaća više područja. Prvo je to neposredno odgojno-obrazovni rad s učenicima, na primjer održavanje radionica za učenike. Osim toga, pružanje podrške učenicima u traženju literature, surađivanje s nastavnicima u ostvarivanju njihovih planova i programa. Zatim, stručni rad knjižničara koji obuhvaća nabavu knjižnične građe u dogovoru s nastavnicima i ravnateljicom te katalogizacija, klasifikacija, zaštita građe i davanje građe na korištenje. Također, kao knjižničarka trebala bih raditi na kulturnoj i javnoj djelatnosti škole organiziranjem raznih radionica, književnih susreta, priredbi, ceremonija, izložbi i slično te se moram stručno usavršavati, odlaskom na razne stručne skupove, ali i čitanjem novije stručne literature.

• Koji vam je najdraži dio vašeg posla?

Najdraži dio moga posla ujedno ima i pozitivne strane, ali i one negativne. Sviđa mi se što kao školska knjižničarka mogu biti vrlo kreativna i slobodna u svome radu jer si sama mogu kreirati plan i program, ali to ima i svoje negativne strane jer zapravo, mi knjižničari, ne znamo točno što se od nas očekuje. To je problem jer svaki knjižničar može osobno odlučiti koliko će raditi svoj posao pa će se neki čak i previše uključivati u razne aktivnosti, dok se drugi možda ni neće truditi. Stoga nastaje problem i ponekad se pitaš je li to što radiš previše ili premalo.

• Koliko učenici naše škole koriste usluge školske knjižnice?
  

Rekla bih solidno. Što se tiče posudbe knjiga, većina učenika dolazi posuditi lektire. To mi je drago jer smo ipak gimnazijska škola i na kraju sve učenike čeka državna matura tako da im čitanje lektira zaista pomaže. Što se tiče ostalih usluga koje knjižnica nudi, mislim da ih većina učenika nije ni svjesna, kao ni vrijednosti koje mogu usvojiti ukoliko se uključe u njih. No, razumijem da većina učenika možda nema vremena zbog ostalih izvannastavnih ili izvanškolskih aktivnosti, kao ni zbog testova ili možda nedostatka informiranosti o tome što knjižnica sve nudi.

• Što mislite o važnosti knjižnice za društvo općenito?

Mislim da ljudi vrlo često omalovažavaju knjižničare i knjižnicu zbog toga što misle da se tu ništa ne događa. Vjerojatno zato misle da knjižnice nisu važne. Držim da su knjižnice itekako važne jer su one kulturno, informacijsko i multimedijsko središte škole, ali i društva, gdje učenici i građani mogu stjecati te razvijati nova znanja, iskustva i kulturno se uzdizati.

• Mislite li da bi knjižnice uskoro mogle ,,nestati” zbog popularizacije elektroničkih knjiga?

Nadam se da se to neće dogoditi, no ako se to dogodi, vjerujem da će postojati skupina čitatelja kojima je i dalje draže uzeti knjigu u ruke i tako čitati. Ako bi nestale fizičke knjige ili knjižnice, mislim da bi se knjižničari prilagodili novom načinu rada, kao što su to činili i u prošlosti. Vjerujem da će knjižnice i dalje postojati, jedino možda u drugačijem obliku nego danas.

• Kako ste došli na ideju osnivanja školske novinarske i filmske skupine?

Stručno sam se usavršavala u tom području pa sam došla na ideju da imamo jednu takvu skupinu i u našoj školi, što je također bila želja naše sadašnje ravnateljice. Zajedno sam s učenicima te prve godine stjecala nova iskustva, tako da smo u početku imali samo radionice, a već sljedeće godine pokrenuli smo školski list te se u idućim godinama proširili kao filmska skupina. Drago mi je što smo pokrenuli nešto što prije nije postojalo u školi, no žao mi je što neki učenici možda nisu ni svjesni da tako nešto postoji u školi niti pridaju tome neku važnost.

• Koliko učenici sudjeluju u aktivnostima koje pruža knjižnica, poput novinarske skupine,
  raznih kvizova i sl.?

Brojčano, kada gledamo, to je mali broj učenika, ali opet, radi se o učenicima koje to stvarno zanima pa zato sudjeluju u novinarskoj i filmskoj skupini, čitateljskom klubu i slično. Zato mislim da trebamo gledati na kvalitetu, a ne kvantitetu jer je ljepše raditi s manjim brojem učenika. Oni zapravo uživaju u tome što rade jer je to područje njihova interesa. Naravno, razumno je da učenici imaju razne druge izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, testove, moraju učiti zbog opsežnog nastavnog gradiva te nije realno očekivati veći broj zainteresiranih učenika za novinarstvo.

Koliko god se posao školskog knjižničara možda čini lakim, on zahtijeva puno predanosti radu, kreativnost, dobru volju te organiziranost. Knjižnice su samim time bitne u našem društvu zbog svih prednosti koje pružaju. Također, i naša knjižnica ima brojne pogodnosti i aktivnosti koje samo čekaju da ih učenici još bolje otkriju.

Tekst: Patricia Prigl, 3. c