Ivana i folklor – život u narodnim koracima

Ivana Bodalec je maturantica koja u užurbanoj svakodnevici četvrtog razreda gimnazije pronalazi mir tamo gdje bi mnogi vidjeli samo napor. Satima provodi plešući narodne plesove i pjevajući pjesme iz različitih krajeva Hrvatske.

Njezin put počeo je sasvim slučajno, prije šest godina, kada je razgovarala s kumom o folkloru. Zainteresirala se te se odlučila upustiti u avanturu koja će joj i danas, nakon toliko godina, ostati najbolja odluka u životu. Premda ju je otac, nekadašnji folkloraš, potaknuo da se uključi, ona je u folkloru pronašla nešto dublje od samog plesa i obiteljske tradicije.

S druge strane, folklor je nekada i naporan. Uz višesatne probe, tu su i nastupi koji u tijeku sezone mogu biti svaki vikend. Dok njezini vršnjaci provode vikende odmarajući ili družeći se, Ivana ih provodi na pozornici plešući i pjevajući.

Kada je vidite na pozornici, u bogatoj narodnoj nošnji, teško je zamisliti sate truda koji stoje iza tog sjaja. Priprema nošnje, pranje i peglanje isto tako zahtijeva svoje vrijeme i pažnju. Postoje različite nošnje, pa se na koncertima na kojima pleše više koreografija mora presvući iz jedne u drugu u roku od svega deset do petnaest minuta. To zna biti naporno i stresno, ali sve to zaboravi onog trenutka kada zakorači na pozornicu.

S ponosom ističe nastupe na Državnoj smotri u Čakovcu dvije godine zaredom. Iako nisu osvojili neko od tri mjesta, jako su sretni i ponosni što su uopće stajali na pozornici rame uz rame s najboljim KUD-ovima u Hrvatskoj.

Folklor za nju nije samo ples, donio joj je i nova prijateljstva koja će ostati za cijeli život. Uz mnogobrojna putovanja, od Šibenika do Vukovara, stvorena je njena druga obitelj uz koju je odrasla i pronašla sebe. KUD joj je postao druga mala obitelj, dom daleko od doma, mjesto druženja, oslonac u teškim trenucima i radost u onim lijepima. Tu će uvijek imati podršku i biti prihvaćena takva kakva je.

Za Ivanu folklor je način života uz lijepe trenutke, smijeh i osjećaj pripadnosti koji bi preporučila svima. Posebno ističe osjećaj pozornice i pljesak publike kao nagradu za sav trud, ali i zajedništvo unutar društva. Tu vlada međusobno poštovanje i spremnost na pomoć. Ivana zaključuje: ,,KUD-ovci su uvijek najveseliji na svakoj proslavi”.

Tekst: Lucia Blažeković, 2. a

Fotografija: osobni album Ivane Bodalec