„Dobar dan” umjesto „Ljubim ruke”

Bilo je to prevratno vrijeme u bjelovarskoj Gimnaziji. Studeni 1921. godine donio je veliku promjenu – u zbornicu je zakoračila Mira Hercigonja, prva visokoobrazovana žena zaposlena u toj ustanovi. Njezin dolazak bio je tek uvod u modernizaciju škole koja je polako ostavljala stare običaje za sobom.

Najveća promjena za same učenike dogodila se uoči Božića, 24. prosinca, kada je stigla službena okružnica kojom se ukidao dotadašnji staromodni pozdrav „Ljubim ruke”. Uveden je novi, narodni pozdrav: „Dobar dan”.

No, bonton je i dalje bio strogo propisan:

• Pri ulasku nastavnika: Svi su učenici morali u tišini ustati.
• Mladići: Pozdravljali su obaveznim skidanjem kape ili šešira.
• Djevojke: Pozdravljale su dostojanstvenim naklonom glave.

Dok su se jedni privikavali na nove pozdrave, drugi su se borili s jezikom. U školu su tada stigli i ruski emigranti koji su, bježeći od revolucije, utočište pronašli u Bjelovaru. Iako su bili vrsni stručnjaci, hrvatski im je jezik zadavao poprilične muke, što je zasigurno izazivalo osmijehe na licima gimnazijalaca.

Bilo je to doba u kojem se stvarao novi identitet – od promjena naziva državnih ureda do definiranja domovine kao cijele Kraljevine SHS, a ne samo njezinih dijelova. Strogi ravnatelj Andrija Ribar pomno je pratio svaki korak svojih stipendista, šaljući izvještaje o njihovom „ćudorednom vladanju” u Zagreb, pazeći da bjelovarska mladež stasa u uzorne građane novoga doba.

Tekst: Gabrijela Mužina, 2. a

Istaknuta slika: Pixabay (pristupljeno 13. 4. 2026.)